Jason Hall filmsku karijeru je započeo kao glumac. Nije čovjek bio nešto pretjerano uspješan, moglo ga se vidjeti u pojedinim epizodama serija kao što su "Buffy - ubojica vampira" i slično te u ne previše uspjelim filmovima. Tako je sredinom prošlog desetljeća odlučio malo stati s glumom, uzeti nalivpero u ruke i baciti se na pisanje scenarija. Počeo je s komedijama (Spread), nastavio s akcijskim trilerima (Paranoja) pa s ratnim dramama (Eastwoodov American Sniper), a za svoj redateljski debi također je izabrao ratnu dramu. Scenarij za "Hvala na službi" napisao je po književnom predlošku novinara Washington Posta Davida Finkela, dobitnika Pullitzerove nagrade. Prije no što je napisao "Hvala na službi" Finkel je napisao i knjigu "The Good Soldiers", u kojoj opisuje nekoliko mjeseci koje je s američkim vojnicima u Bagdadu proveo kao ratni reporter te se dobro upoznao i s tamošnjim uvjetima, ali i načinom na koji razmišljaju vojnici. Nekoliko godina kasnije odlučio se napisati knjigu o veteranima koji se vraćaju kući u Kanzas nakon 15-mjesečne misije u Iraku. I ta je knjiga nastala prema istinitim događajima i pravim ljudima, a središnja tema knjige, ali i filma je PTSP, odnosno ponovna prilagodba američkih vojnika na civilni život poslije povratka s bojišta.
Nakon što im završi treća misija u Iraku, tri prijatelja iz djetinjstva, Adam, Billy i Solo vraćaju se kući. Svi su oni odlučili da im je to bila ujedno i zadnja misija, no povratak kući nije ni približno uspješan koliko su se nadali. Grozote i strahote koje su doživjeli na ratištu ne daju im mira i sva trojica se jako teško nose s onim što su prošli. Na poboljšanje njihovog psihičko stanja ne utječu ni okolnosti koje su ih zatekle pri povratku kućama i izgleda da bi mogli krenuti mračnom stranom. Nekima od njih upravo to se i događa, ovi mladi ljudi jednostavno se ne mogu nositi s povratkom u normalne i mirne uvjete te su mislima i psihom i dalje negdje u prašini Iraka. Naš glavni junak Adam sebe smatra krivim za teško ranjavanje svog suborca koji mu je ispao iz ruku kad ga je ranjenog nosio po pomoć, Solo se bori s gubitkom pamćenja, a Billy dolazi u praznu kuću i shvaća da ga je zaručnica s kojom je planirao svatove ostavila.
Nekako mi se čini da je posljednjih godina iznova u trendu snimanje filmova o ratu, koji su više antiratni nego ratni. Taj smo trend imali i koncem 70-ih godina s primjerima kao što su Ciminov Lovac na jelene ili Coppolina Apokalipsa danas da bi bio nastavljen i u sljedećem desetljeću, ponajprije sa Stoneovom vijetnamskom trilogijom. U Hallovom filmu rata zapravo ima jako malo, tek u tragovima i on je tek povod za ponašanje njegovih likova. Ono sa čime se on htio pozabaviti je pitanje koliko rat ustvari utječe na psihu mladih ljudi i koliko se zapravo oni iz ratnih okršaja vraćaju kao oštećeni ljudi i tek se rijetki uspijevaju vratiti neokrznuti. Važno pitanje kojim se ovim filmom otvara je i ono što s tim ljudima jednom kad se vrate iz rata i odrade svoj "dug domovini?". Takvi mladi ljudi obično ostaju prepušteni na milost i nemilost okolini, na koju se iznova moraju prilagođavati, a u ovom je filmu još jednu dobru ulogu ostvario talentirani Miles Teller (Whiplash).
Primjedbe
Objavi komentar