Evo nam i
jednog možda ne toliko razvikanog filma majstora trilera Alfreda Hitchcocka, a
Čovjek koji je previše znao po mnogo razloga je specifičan film. Ponajprije
možda zato što je riječ o remakeu filma kojeg je sam Hitchcock snimio
dvadesetak godina ranije u Velikoj Britaniji. Godine 1934. Hič je snimio film s
Peterom Lorreom u glavnoj ulozi, a ta se verzija i danas smatra jednom od
njegovih najuspješnijih filmova iz "britanske faze". Na ideju za
remake Hitchcock je došao odmah po selidbi u Hollywood, odnosno početkom 40-ih
godina, no ta je ideja stavljena na led do sredine 50-ih godina. Redoviti Hičov
suradnik 50-ih godina John Michael Hayes dobio je zadatak napisati scenarij bez
da ranije pogleda prvotnu verziju kako ne bi došlo do prevelikih poklapanja, a
o najosnovnijoj ideji i zapletu filma ukratko ga je brifirao sam
Hitchcock.
Za glavne
uloge ovaj je puta izabran James Stewart kao dr. McKenna te Doris Day za
njegovu suprugu, obitelj američkih turista koja se ni kriva ni dužna tijekom
posjeta u Maroku nađe upletena u zavjeru svjetskih zamjera. Odmah po dolasku u
Maroko i tijekom puta iz Casablance u Marakeš Mckenne upoznaju
misterioznog Francuza Louisa Bernarda. Iako na prvu djeluje prijateljski
nastrojen, odmah im Francuz djeluje i sumnjivo, a ta se sumnja poveća kad u
zadnji čas otkaže večeru na koju ih je pozvao. Za večerom obitelj upozna
britanski par s kojim se sprijetelje i koji ih sljedeći dan povede u obilazak
grada, kada ispred njihovih očiju netko ubije Francuza s početka priče, Bernard
nešto šapne McKenni na uho, a nakon što su supružnici privedeni u policijsku
postaju na ispitivanje, svog sina ostavljaju novim poznanicima na čuvanje. No,
ubrzo shvaćaju da im je sin otet, a da je Bernard ubijen jer je saznao tajni
plan za ubojstvo stranog veleposlanika u Britaniji. Zbog saznanja te tajne na
meti urotnika sada su i McKenna i njegova supruga, koji odlaze u London kako bi
spasili sina, a ujedno i sprječili ovaj atentat.
Zanimljivo je kako je za Čovjeka koji je previše znao sam Hitchcock rekao da je prva verzija djelo talentiranog amatera, dok je druga verzija djelo pravog profesionalca. I to je stvarno činjenica jer je i ovaj film izvrstan prikaz talenta starog majstora, koji se i danas smatra najvećim kad su u pitanju trileri i građenju sličnih priča. Istovremeno, Čovjek koji je previše znao sjajan je primjer toga da je Hitchcock potekao iz nijemog filma, što se najbolje može vidjeti u jednoj od posljednjih scena, koju redatelj gradi u klasičnoj tehnici nijemog filma i meni je upravo ta završnica i najfascinantniji dio kompletnog filma.
Primjedbe
Objavi komentar