Inspiraciju
za nastanak ovog filma britansko - irski je redatelj i scenarist Martin
McDonagh (jako dobri In Bruges, nešto slabiji Seven Psychopaths)
dobio prilikom vožnje po američkom jugu. Na jednoj od livada u
Georgiji ili Alabami vidio je veliki reklamni pano na kojem je
stajalo nešto o neriješenom zločinu na tom području. Lampica se
čovjeku instatno upalila, odmah je zamislio majku koja bi mogla tako
nešto učiniti nakon nestanka, ubojstva ili silovanja kćeri te se
bacio na pisanje priče, koja je vrlo brzo izrasla u scenarij za ovaj
film. Nakon što lokalna policija u malenom mjestu u američkoj
saveznoj državi Missouri ni mjesecima ne uspije postići ništa po
pitanju istrage oko silovanja i ubojstva 19-godišnje Angele Hayes,
njezina majka Mildred odluči uz lokalnu cestu postaviti tri reklamna
panoa. Tim panoima na kojima stoji "Silovana dok je umirala?",
"I dalje bez uhićenja?" te "Kako to, šerife
Willoughby?" Mildred uspijeva donekle postići željeni efekt i
uspijeva uznemiriti javnost te razdrmati lokalnu policiju koja se
više bavi premlaćivanjem crnaca, hvatanjem klinaca zbog džointa
ili dva te opijanjem na radnom mjestu, nego li istraživanjem
stvarnih zločina.
Društvo
Ebbinga strašno je licemjerno. Kad Mildred postavi plakate ona iz
žaljene osobe postaje netko na koga svi gledaju s prijezirom jer su
taman svi prestali razmišljati o strašnom zločinu koji se dogodio
u njihovom susjedstvu, a ovi plakati baš ih moraju opet na to
podsjećati. I dobar dio ljudi s kojima je do tada bila u normalnim
susjedskim odnosima više ne želi imati veze s njom jer se drznula
dirnuti u policiju koju uglavnom čini skupina nesposobnjakovića.
Drznula se dirnuti i u šerifa koji je uz to teško bolestan, a
njezinim porukama nije oduševljen ni lokalni župnik, tim više jer
nakon ubojstva kćeri Mildred više baš i nema običaj dolaziti na
mise, što se ovom naravano ne sviđa. Sad, nije ni Mildred neka
svetica da se razumijemo. Razumljivo, riječ je o ženi koja je na
osobito brutalan način ostala bez kćeri i potpuno je jasno da je
potpuno izludjela što nitko za to nije odgovarao. No, Mildred je
istovremeno i žena prožeta grižnjom savjesti jer i sebe djelomično
smatra ne samo za ubojstvo kćeri, već i zato što je nije uspjela
bolje odgojiti. Mildred je i iznimno tvrdoglava i osvetoljubiva
osoba, osoba koja ne preza ni pred čim i osoba koja će ako treba i
gaziti preko koliko je god potrebno leševa samo da otkrije krivca i
barem na taj način doživi katarzu. Nitko u Ebbingu nije ili potpuno
bijel ili crn (ne mislim tu na rasu). Tako i prozvani šerif djeluje
kao zapravo jedina donekle normalna osoba u cijeloj stanici, dok
mržnjom i bijesom zadojeni policajac Dixon, koji iz čistog mira
mlati ljude na ulici možda i nije toliko loša osoba.
Izvrsno
razrađeni likovi svakako su najveća vrijednost ovog velikog filma
koji je za sada (još dobar dio favorita s lista nisam uspio
pogledati, a vidim da meni fantastična Mother! nije u kombinacijama)
po mom ukusu prvi favorit za Oscara. Ponajbolji film godine s
perfektno strukturiranom i originalnom pričom, senzacionalnim
castingom glumaca koje predvode Frances McDormand kao Mildred te Sam
Rockwell kao Dixon. Upravo je ovo dvoje glumaca u glavnim ulogama
McDonagh i zamišljao kad je pisao scenarij, a sva sreća pa Frances
ima pametnog muža (Joela Coena) koji ju je uvjerio da mora
prihvatiti ovu ulogu. I stvarno, volio bih da Frances osvoji još
jednog Oscara jer mi se čini da je ovdje, bez obzira na legendarnu
ulogu u Fargu, ostvarila ulogu karijere. Ta je žena jedna od
najboljih glumica svoje generacije, a zbog toga što fizički baš i
ne podsjeća na klasični primjerak holivudske junakinje Frances je
očito morala ići težim, ali i ispravnijim putem. Niz uloga koji je
od sredine 80-ih godina utjelovila (dobar dio najpoznatijih uloga joj
je definitivno u filmovima muža joj i šogora) je impresivan, a u
ulozi očajne majke Mildred stvarno je ova velika glumica
impresivna.
Ništa manje
ne zaostaje ni Rockwell kao Dixon te imam osjećaj da ga oskarovska
nominacija u kategoriji najboljeg sporednog glumca ovaj puta neće
zaobići kao što ga je možda zaobišla već nekoliko puta ranije. I
Rockwell je glumac strašnog potencijala koji je do sada možda i
najbolji bio u ulogama bizarnih tipova, no nekako kao da se nije
uspio do sada do kraja isprofilirati ili pronaći. Tu su i standardno
dobri Woody Harrelson, koji je još jednom dokazao da najbolje
funkcionira u ulogama sirovih južnjaka, Peter Dinklage kao tip koji
je potvrda da na jugu osim biti crn očito nije dobro biti ni
patuljak (dobro, to vjerojatno nigdje nije dobro), John Hawkes kao
Mildredin bivši muž koji ju je ostavio zbog 19-godišnjakinje,
Lucas Hedges (Manchester by the Sea) kao Mildredin sin koji polako
počinje sumnjati u ideje i odluke svoje majke... Tri panoa
impresivna je i duboka priča koja ne ostavlja ravnodušnim i film
koji se ni u kojem slučaju ne smije zaobići. Perfektna krimi drama
koja će se pamtiti i gledati i u godinama koje dolaze.
IMDB LINK
Primjedbe
Objavi komentar