Čuveni
poljski filmaš Andrzej Wajda ovaj nas puta vodi u Lodz na kraju 19. stoljeća.
Film nastao po romanu poljskog nobelovca Wladyslawa Reymonta smješten je u
tadašnje poljsko industrijsko središte koje se nalazi u samom središtu sadašnje
Poljske, a to je područje u to doba bilo pod upravom Ruskog carstva. No, bio je
Lodz tada pravo multietničko mjesto. Živjeli su ondje u miru brojni Poljaci,
Židovi, Nijemci i ostali narodi, a kako se ondje počela razvijati industrija,
prvenstveno tekstilna industrija, počeli su u Lodz stizati i brojni imigranti
iz svih krajeva zemlje. Tako i ovaj film prati tri prijatelja, Poljaka Karola,
Nijemca Moryca i Židova Maksa čiji je san zajedno sagraditi tvornicu te konačno
kreću u tu avanturu.
Jasno kako je
industrijska revolucija u Poljsku stigla s malim zakašnjenjem u odnosu na
zapadnu Europu pa su i uvjeti u tamošnjim tvornicama grozni. Ljudi svakodnevno
umiru u pogonima za preradu vune i pamuka, socijalne razlike su ogromne i dok
prosječni radnici gotovo pa umiru po cestama, bogati industrijalci i
aristokracija žive kao carevi. Tako je sasvim normalno da vlasnik tvornice sebi
zgrabi 15-godišnju radnicu na stroju i povede je kući pred očima njenog oca i
posve je normalno da se oni kojima se svježe kapitalističko čudo osmijehnulo
toliko razbaucju novcem da si grade dvorce po uzoru na Versailles. U Obećanoj
zemlji Wajda donosi prilično groteskan i kontradiktoran prikaz koji se razvija
i u koji stižu sve nesretne duše u potrazi za poslom i srećom. Kako je film
snimljen u komunističkoj Poljskoj tako je posve jasno da je taj rani
kapitalizam morao biti prikazan karikaturalno i odbojno, no pitanje je koliko
je ovaj prikaz bio daleko od istine. Reymontova knjiga izašla je 1899. godine i
sam je autor bio je živi svjedok toga vremena.
Snovi o
bogaćenju preko noći i danas su želja mnogih, no u periodu početka industrijske
revolucije prvi puta je bilo dopušteno tako nešto sanjati. Do tada je u
basnoslovnim parama uživala tek aristokracija, no industrijalizacija je
donijela to da se novca mogla dokopati i potpuno nova klasa koja se vrlo brzo
pretvorila u novu aristokraciju i postala gotovo dekadentnija od dotadašnje.
Tako i naša tri junaka, mladići koji dolaze iz bogatih i uglednih obitelji
odlučuju izgraditi tvornicu, no taj put nije nimalo lagan. Ovaj
hiperrealistični film prati njihove uspone i padove, sukobe, privatne probleme,
ali i cijelo jedno okruženje u pokušajima da dođu do novca i ostvare svoje
snove. Obećana zemlja bila je 1976. godine nominirana i za Oscara u kategoriji
najboljeg filma izvan engleskog govornog područja te pokazuje koliko je Andrzej
Wajda zapravo važan ne samo za poljski film, nego za poljsku povijest uopće.
Čitav svoj život, praktički do smrti, jer je samo nekoliko mjeseci prije smrti Wajda snimio film Powidoki o poljskom avangardnom slikaru Strzeminskom, on je snimao filmove o povijesti svoje domovine. I to ne propagandističke filmove koji podgrijavaju mitomaniju, već realne, ponekad i subverzivne filmove koji su svjedočili o brojnim vremenskim razdobljima poljske povijesti. Još 70-ih godina on je u svojim filmovima kritizirao staljinizam, bio je za političke promjene te je tako i 1981. godine snimio film Čovjek od željeza u kojem se pojavio i tadašnji vođa pokreta Solidarnost Lech Walesa. Nakon tog filma za koji je dobio Zlatnu palmu u Cannesu, Wajda je morao napustiti svoju državu te je sve do demokratskih promjena stvarao u Francuskoj, gdje se također uglavnom bavio povijesnim temama, a najpoznatije djelo iz tog razdoblja mu je Danton, film smješten u razdoblje francuske revolucije. Devedesetih se Wajda vratio u Poljsku, gdje je snimio još niz filmova, svakako mu je najpoznatiji Katyn za koji je također bio nominiran za Oscara, koji je kasnije uspio dobiti, ali tek onaj počasni, za životno djelo.
IMDB LINK
Primjedbe
Objavi komentar