Još jedna bugarska socijalna drama, koja se ipak
pokazala dosta slabijom od prethodna dva filma iz te države na koje sam
naletio - Uroka i maestralne Slave. U središtu priče ovdje je medicinska
sestra koja krade osobne dokumente starijim i dementnim pacijentima o
kojima bi se trebala brinuti te ih raspačava na crnom tržištu i ti se
dokumenti potom koriste za krađu identiteta i razne kriminalne radnje.
Uz to, ova je sestrica razvila i ovisnost o morfiju, a u sebi skriva i
strašnu tajnu koja je proganja i zbog koje zapravo ne može normalno
funkcionirati. Redateljica i scenaristica ovo filma Ralica Petrova,
kojoj je ovo i prvo dugometražno ostvarenje, prikazuje ljude s margine
društva i prikazuje sav jad i svu bijedu posttranzicijskog društva i
onaj dio društva od kojeg je bog odavno digao ruke. Perverznjaci i
potpuno izopačeni ljudi te potpuno devastirano društvo u kojem su
kriminal i korupcija općeprihvaćena norma. Tema ovog filma stvarno je
zanimljiva, no ono što mi je problematično u Bezbogu je tempo. Radnja se
razvija toliko sporo, sve je tako usporeno i monotono, stalno misliš
sad će se nešto konačno početi događati, no nikako da krene. Zbog toga i
ocjena ne može biti viša za ovaj film snimljen pomalo u
dokumentarističkom stilu i film koji je osvojio više od 25 nagrada po
svjetskim festivalima, a Petrova je bila nominirana i za europsku nadu
godine. Zanimljivo je kako je upravo Bezbog u konkurenciji za najbolji
bugarski film godine potpuno potukao meni fantastičnu Slavu te je
osvojio sve najvažnije nagrade.
Primjedbe
Objavi komentar