Poznati austrijski modernist Michael Haneke jedan je od onih filmaša koji se vole poigravati sa živcima gledatelja pa čak bih rekao da mu je jedan od glavnih užitaka uznemiravanje publike. Gotovo svi njegovi filmovi nekako su tjeskobni i uznemirujući, a poseban mu je gušt, čini mi se, ostavljati svoje filmove naizgled nedovršenima i nedorečenima te tako dodatno iritirati publiku. Unatoč tome stari Haneke već je odavno favorit ne samo europske kritike i festivalskih žirija, već i one malo zahtjevnije publike, a osim u rodnoj Austriji ili Njemačkoj, čak s jednim izletom u SAD, gdje je napravio remake svog filma Funny Gmes, puno je snimao i u Francuskoj. Upravo je on Francuskoj donio jedan od posljednjih Oscara, i to romantičnom dramom Amour, a i Cache (Skriveno) je jedan od filmova iz njegove francuske faze.
Ne mogu reći da mi je Cache Hanekeov najdraži film, no upravo je taj film jedan od najboljih primjera funkcioniranja ovog majstora, koji se relativno kasno počeo baviti filmom. Godinama je radio kao montažer i dramaturg na njemačkoj televiziji, gdje se i počeo baviti režijom, a na debitanstki igrani film morao se strpiti do 47. godine života. U posljednjih tridesetak godina Haneke se etablirao kao jedan od najcjenjenijih europskih filmaša s unikatnim stilom, a njegova filozofija kod snimanja filmova je da bi se samom gledatelju trebalo ostaviti više prostora za razmišljanje i autorefleksiju i da se oni filmovi koji otkrivaju previše detalja i jasno određuju tko je pozitivac, a tko je negativac, koriste za prosječnu publiku koja ne voli previše razmišljati i razbijati glavu dok gleda film.
Uz Hanekeove filmove potpuno je nemoguće samo isključiti mozak i prepustiti se jer on sa svojom dramaturgijom i režijom tjera gledatelja da se uključi i da pokuša sam razlučiti tko je ovdje dobar, a tko loš. Takav je primjer i s Cache, u kojem je u središtu priče dobrostojeća francuska obitelj - otac kojeg glumi Daniel Auteuil je televizijski voditelj, a njegova supruga koju glumi Juliete Binoche radi u izdavaštvu te oni imaju 13-godišnjeg sina Pierrota. Njihovu svakodnevicu jednog dana poremeti misteriozna VHS kazeta koja se pojavi pred njihovim vratima, a kad je upale imaju što za vidjeti. Čudna snimka pokazuje da ih netko uhodi, a uskoro se počinju pojavljivati ne samo nove kasete, već i prilično ružne ilustracije i razglednice. Auteuil počinje razmišljati tko bi mogao biti taj tko ih uhodi i uznemirava te se uspjeva sjetiti osobe iz svoje davne prošlosti s kojom nikada nije raščistio račune. Iako mi obično u fimovima zna zasmetati spor tempo, u Cacheu to nije slučaj, a za to se ponajprije može zahvaliti samom Hanekeu, koji se i ovaj put uz režiju uhvatio i pisanja scenarija. Priča je stvarno jako dobro strukturirana i detalji se polako razotkrivaju, a kvaliteti svakako doprinosi i izvrsna gluma Auteuila i Binoche. Ovaj se film naosvajao nagrada po festivalima i pokupio ih je tridesetak, među ostalim tri nagrade u Cannesu, a Cache je izabran i za najbolji europski film 2005. godine.
Primjedbe
Objavi komentar