Poznati korejski filmaš Ki-duk Kim vratio se s iznimnim filmom, ponajboljim od njegovih remek-djela iz proteklog desetljeća (Proljeće, ljeto..., 3-Iron), a čekanje dugo gotovo godinu i pol dana otkako je Geumul (Mreža) imao premijeru 2016. godine u Torontu se isplatilo. Nam Chul-woo je sjevernokorejski ribar čije je radno mjesto jezero na samoj granici između dviju Koreja. Ribari dobri Nam otkako zna za sebe da bi prehranio obitelj, ženu i kćer, no jednog dana dogodi se nesreća koja će mu promijeniti život. Mreža mu zapne u motoru čamca i jezerske struje ga odvuku preko demarkacijske linije na južnu stranu jezera te nesretni ribar dopluta u ruke južnokorejskim tajnim službama. Njima je, naravno, prva asocijacija da je dobri Nam sjevernokorejski špijun te počinje tortura i ispitivanje kakvom se valjda nije podvrgao još nitko od Jozefa K, a situacija se ne mijenja puno ni kada biva pušten te završi u rukama sjevernokorejskih tajnih službi.
Poveznica i asocijacija između Kimovog filma i Kafkinog nadrealističnog remek-djela Procesa je nezaobilazna. No, ono što je najstrašnije, tortura kojoj je podvrgnut Nam sasvim sigurno nije motivirana fikcijom, već je takva praksa u obje Koreje sasvim normalna već desetljećima pa i danas. Svi sjevernjaci koji se pojave na jugu su potencijalni špijuni, a ukoliko se ispostavi da nisu, južnjaci im tada nude da prebjegnu na njihovu stranu busajući se da na taj način spašavaju jednu nesretnu dušu iz pokvarenog komunističkog režima. Sjevernjaci pak također nisu ništa bolji te svoje građane podvrgavaju sličnim procesima pretpostavljajući da su isti nakon povratka s juga postali špijuni "marionetskog režima", kako ga nazivaju. Razdvojenost Koreja demarkacijskom linijom problem je koji očito jako muči Kima, koji se tom tematikom bavio i u ranijim filmovima, posebno u The Coast Guard. No, u ovom filmu Kim na primjeru jednog čovjeka dovodi do apsurda situaciju u kojoj se zapravo isti narod već generacijama odgaja u mržnji i strahu prema sjevernim, odnosno južnim susjedima.
Iako su sjevernjaci i južnjaci jedni drugima tako blizu, očito jedni o drugima i ne znaju previše. Tako južnjaci za sjevernjake misle da su jadnici ispranih mozgova koje treba spasiti od suludog totalitarističkog komunističkog režima, dok sjevernjaci za južnjake misle da su izopačeni zapadnjački poltroni koji su se odrekli tradicije i koji su duhovno nazadni u odnosu na njih. Kolika je razlika između tih ljudi koji dijele istu povijest i kulturu do unazad šezdesetak godina je zapanjujuća, a Kim s pravom postavlja pitanje kako bi ujedinjenje, koje će se kad-tad morati dogoditi, izgledalo? Kako bi ljudi koji su čitave živote proživjeli pod strahom i terorom reagirali na ono što netko na zapadu smatra normalnim, najbolje vidimo po glavnom junaku ovog filma. Kako bi ga privoljeli da prebjegne na jug i ostavi obitelj, južnokorejski agenti Nama samo ostavljaju samog u Seulu, a ovaj jadan ni ne želi otvoriti oči jer ukoliko vidi nešto od kapitalističkog blještavila automatski će biti izdajnik u očima sjevernjaka.
The Net je stvarno odličan film jednog od najzanimljivijih filmskih autora današnjice, a Kim, koji je u ponekim svojim djelima znao biti prilično ekstreman, čak i morbidan i bolestan, kao da je malo ovaj puta povukao kočnicu. I to mi se jako sviđa jer je Geumul film koji bih (za razliku od nekih Kimovih djela) preporučio svima koji vole pametne i promišljajuće filmove. U ovom fikcionalnom djelu Kim je prilično provokativan i kritičan ponajprije prema vlastitoj državi, a potom i prema sjevernom susjedu. Ujedno i otvara pitanja o nekim stvarnim i aktualnim problemima, a ovih dana na festivalu u Berlinu premijeru bi trebao imati njegov najnoviji film, koji u engleskom prijevodu glasi "The Time of Humans". Iako o tom filmu i nema previše informacija osim da je okupio zanimljivu i uglednu glumačku ekipu, kratki opis kaže da film prati ljude različite dobi i zanimanja koji putuju na ratnom brodu te istražuje limite humanosti i morala. Zvuči zanimljivo, a Kim, kao i njegov očigledni estetski i tematski uzor, legendarni Šveđanin Ingmar Bergman, očito nastavlja istraživati tematiku koja ga je i do sada najviše privlačila, ljudsku psihu i ljudsko ponašanje na primjerima pojedinaca.
Primjedbe
Objavi komentar