Alexandros
Avramos je uz Jorgosa Lantimosa najpoznatiji predstavnik "grčkog čudnog
vala", a ono što je za Lantimosa bio Dogtooth, to je za Avramosa bio
upravo Miss Violence. Šokantna i uznemirujuća drama o naizgled običnoj obitelji
iz Atene, koja zapravo nije ni obična, a kamoli normalna. Priča ovdje započinje
s rođendanskim slavljem 11-godišnje djevojčice Angeliki, koja živi s djedom,
bakom, mamom, sestrama i bratom. Za djevojčicu je pripremljena torta, slavi se,
pleše, pjeva, no kad ona izmakne pozornosti obitelji ona se popne na balkon i
skoči s njega u smrt. Cijela obitelj ostaje u šoku, a kako vrijeme prolazi
počinjemo shvaćati da s ovom obitelji zapravo ništa nije normalno i da naizgled
brižni i pažljivi djed / otac uopće nije onaj kojim se predstavlja. Vidimo da
cijela obitelj živi kao pod staklenim zvonom, da djed / otac striktno pazi na
disciplinu, a ova obitelj skriva i niz užasnih tajni.
I Avramos je jedan od redatelja koji vole šokirati, tako da oni koji se odluče gledati Miss Violence moraju biti spremni na sva iznenađenja. Ovaj je film premijeru imao na festivalu u Veneciji, gdje je osvojio čak četiri nagrade - Feodora award odnosno nagradu za najbolji mediteranski film, Avramos je dobio i Srebrnog lava za najbolju režiju, kao i najboljeg mladog filmaša, dok je Themis Panou, glumac koji je utjelovio oca / djeda dobio nagradu za najboljeg glumca. Isti je osvojio i nagradu za najboljeg grčkog glumca godine, a mora se priznati da je ovaj tip stvarno odradio strašan posao kao glavni anti-junak ove prilično potresne drame. Glumačke izvedbe ovdje su bile iznimno bitnima kako bi se uspjela održati uvjerljivost priče i kako bismo polako, ali sigurno počeli dobivati uvid u život ove obitelji. Avramos je ovdje napravio sjajan posao i kad je u pitanju scenarij jer vidimo koliko je pazio na detalje i da se priča malo po malo počne otkrivati, a jednako dobra je i režija te način kadriranja, koji također prilično utječe na osjećaj neugodnosti i jeze.
Primjedbe
Objavi komentar