Evo konačno i jednog filma snimljenom po književnom predlošku za koji se mogu pohvaliti da sam ga pročitao. I ne samo pročitao, genijalni roman Osmi povjerenik Renata Baretića jedan mi je od najdražih modernih hrvatskih romana i preporučio bih ga svima. Svima bih preporučio i film Osmi povjerenik, debitantsko djelo Ivana Salaja, koji je i napisao scenarij po Baretićevom romanu, a zbog odmaka vremena od čitanja knjige (bilo je to sigurno prije desetak godina) ne mogu reći u kolikom je dijelu on izmijenjen. Ovako na prvu rekao bih da i nije previše, a lijepo je vidjeti da je Salaj uspio oživjeti ne samo izmišljeni dijalekt izmišljenog otoka, već prenijeti i cijelu tu pomalo tragikomičnu "atmosferu" kojom je odisala knjiga.
Siniša Mesjak perspektivni je političar blizak samom vrhu vlasti koji je predodređen za velike stvari. No, jedna pogreška košta ga pada u nemilost te ga premijer po kazni šalje na najudaljeniji hrvatski naseljeni otok, Trećić. Kako je otok prilično izoliran, ondje još nije uvedena formalna vlast i vlada ondje pravo bezvlađe, a kako prijašnjih sedam povjerenika nije uspjelo u organiziranju vlasti, treba vidjeti hoće li to poći pomalo arogantnom, umišljenom i bahatom Mesjaku, koji baš i nije pretjerano oduševljen povjerenim mu zadatkom. Kad dođe na otok, očekuje on pravu vukojebinu i ekipu koja ga i neće pretjerano doživljavati, no ono što ga dočeka na Trećiću iznad je i najgorih i najluđih očekivanja. Svo stanovništvo priča nekim čudnim dijalektom koji je zapravo mješavina hrvatskog, engleskog i talijanskog, a jedini s kim Mesjak uspjeva uspostaviti kakav - takav odnos je najmlađi mještanin, Tonino Smeraldić, koji mu je ujedno i prevoditelj. Ipak, malo pomalo Mesjak počinje shvaćati mještane i upoznavati tajne otoka, a koliko on planira promijeniti otok, pomalo i ne shvaćajući, otok počinje mijenjati i njega, što definitivno mora dovesti i dovodi do brojnih komičnih situacija.
Zanimljivo je kako se ovaj film snimao i nastajao je dosta dugo, a početkom ove godine konačno smo dočekali njegovu premijeru. I stvarno, riječ je o simpatičnoj i pitkoj tragikomediji odnosno humornoj drami koji krasi pravi mediteranski zajebantski štih koji je krasio i Baretićevu knjigu. Trećić je za potrebe snimanja odglumio otok Brač. Tako je za potrebe filma mjesto Trećić postao zaselak zvan Škrip, a i ostali eksterijeri snimani su na ostalim bračkim lokacijama pa je zbog toga film pretpremijeru početkom siječnja imao i na Supetru. Okupio je Salaj stvarno i dobru glumačku ekipu - od provjerenih i najpoznatijih imena hrvatskog glumišta kao što su Ivo Grgurević, Špiro Guberina, Filip Šovagović, Stojan Matavulj ili Goran Navojec pa do nekih relativno novih lica kao što su Franko Mašković u ulozi Mesjaka te Nadie Cvitanović u ulozi Julije.
Meni je ipak najbolji dojam ostavio odlični Borko Perić kao zbunjeni i nesretni Tonino, a jedina prava zamjerka filmu mi je njegova duljina. S trajanjem od čak 140 minuta Osmi povjerenik na trenutke djeluje pomalo naporno i uvjeren sam da bi da je kraći nekih pola sata djelovao još i efektnije i zanimljivije. Nekako imam dojam da se Salaj nije mogao odlučiti koje dijelove izbaciti iz filma, vjerojatno strahujući da bi mogao uništiti priču, no mislim da su se neki dijelovi ili neki likovi mogli izbaciti i film ne bi ništa izgubio. Štoviše. Ako je mladi kanadski filmaš Xavier Dolan iz svog najnovijeg filma mogao izbaciti kompletnu ulogu poznate glumice kao što je Jessica Chastain nakon što ju je ova snimila, jer joj se njezin lik na kraju nije uklapao u priču, moglo se i ovdje malo poraditi na duljini filma i siguran sam da bi rezultat bio još i bolji. No, svejedno, Osmi povjerenik je film koji vrijedi pogledati.
Primjedbe
Objavi komentar