SAFARI (2016,AUT) - 6,5/10

 

Nakon što nas je u svom prethodnom filmu odveo u podrume svojih sunarodnjaka (Im Keller), poznati austrijski filmaš Ulrich Seidl sada nas vodi na safari. Zapravo, ne baš na klasični safari, već prati skupinu bogatih turista iz Austrije ili Njemačke koji pod safarijem zamišljaju ubijanje divljih, često ugroženih životinja. Plate tako ti obijesni bogatuni tisuću ili dvije eura, stave pušku na rame pa se zapute savanom u potragu za gnuom, bivolom, lavom i žirafom. U ovom opservacijskom dokumentarcu u kojem se autor puno ne miješa u priču, osim u nekoliko svojih klasičnih bizarnih kadrova, Seidl pokušava dokučiti koji su to porivi i motivi da nekog natjeraje da otputuje na drugi kraj svijeta samo da bi ubio divlju životinju od kojih su neke prilično ugrožene. Uz to što ovim prilično šokantnim i bogami na trenutke uznemirujućim i gnjusnim (oni koji su osjetljivi na temu mučenja ili ubijanja životinja bolje neka zaobiđu ovaj film u širokom luku) dokumentarcem otvara pitanja moralnosti lova na ugrožene vrste, Seidl posredno otvara i pitanja rasizma, koji je ni danas nije iskorijenjen. Jer vidimo te bijele lovce kako opravdavaju ne samo svoja postupanja po pitanju ubijanja životinja, već kako i ti tipovi misle da na taj način zapravo čine uslugu priglupim, primitivnim i tupavim stanovnicima afričkih zemalja, koji bi, po njihovom mišljenju, bez njihovog upliva vjerojatno krepali od gladi. Seidl također fino kontrastira i te bijele lovce koje snima u raskošnim afričkim vilama pokraj trofeja i preparinih životinja s domicilnim crnim stanovništvom koje živi u bijedi u potleušicama te za koji dolar koji im ovi bace pod noge moraju biti njihove sluge i poslušnici.

Seidl se i sa svojim ranijim djelima predstavio kao filmaš koji voli šokirati i uznemiravati publiku, a i sada ne odstupa od svog creda. Stilski ovaj film jako podsjeća na priče iz podruma, još jednog bolesnog i šokantnog dokumentarca u kojem je snimao svoje sunarodnjake koji u svojim podrumima rade svakakve gadosti. Iako ovaj film pomalo djeluje repetitivno i suhoparno pošto praktički cijelo vrijeme pratimo lov na životinje i kasnije postupanje s njima, Seidl je uspio postići željeni efekt, a to je šokirati gledatelja i potaknuti ga na razmišljanje. Safari je film koji se sigurno neće svidjeti svima, no i s ovim filmom Seidl je pokazao da je i dalje vjerojatno vodeći autor u svijetu "shock-docka".

IMDB LINK