The Square je već izabran za najbolji europski film godine, dobio je Zlatnu palmu u Cannesu, a glavni je kandidat i za Oscara za najbolji film izvan engleskog govornog područja. I to potpuno zasluženo jer je riječ o originalnom, provokativnom, tragikomičnom i satiričnom djelu koje se i stilski i tematski izdvaja od ostatka konkurencije i stvarno mi je drago što je to i kritika i publika prepoznala. Ova satirična drama odličan je primjer pametne društvene kritike upakirane u zabavan film kojem duljina od čak dva i pol sata uopće nije mana, već prednost. Šveđanin Ruben Östlund, kojeg pamtimo po zanimljivom filmu Turist otprije nekoliko godina, sam je i napisao scenarij, a inspiraciju za Kvadrat je dobio kada su on i producent filma, u muzeju suvremene umjetnosti u Švedskoj postavili instalaciju pod imenom "Kvadrat". Pokraj instalacije su napisali kako je kvadrat utočište povjerenja i brige i unutar njega svi dijelimo jednaka prava i obveze. Reakcije posjetitelja bile su zanimljive i Östlund je shvatio da bi o Kvadratu mogao snimiti film.
Glavni lik filma je Christian, kustos muzeja suvremene umjetnosti u Stockholmu, koji je taman u pripremama nove izložbe, na kojoj planira postaviti upravo Kvadrat. No, dok on priprema izložbu kao da sve nekako kreće potpuno po zlu. Netko mu ukrade mobitel i novčanik te se Christian odlučuje osvetiti na prilično djetinjast način, PR agencija koju je zaposlio da napravi promotivni video za izložbu napravi totalnu bolesnoću od videa kako bi "clickbaitali" publiku, što izazove ogroman skandal. Nakon banketa povodom otvorenja izložbe spetlja se s američkom novinarkom, koja u stanu ima majmuna, a tip koji izvodi performans glumeći majmuna, a angažirao ga je upravo Christian, napravi priličan skandal na svečanom primanju. To nije sve jer način na koji se Christian odlučio osvetiti osobi koja mu je ukrala mobitel nosi svoje konzekvence, a jedan od čistača u muzeju je pogreškom usisao jednu hrpicu pijeska, koja je, naravno, izložak moderne umjetnosti. Tu je i jedna prilično neobična scena seksa i jedan klinac koji se prilično naljutio na Christiana.
Već samo iz ovoga vjerojatno je potpuno jasno da je radnja ovog filma prilično neobična i djeluje dosta zbunjujuće i svjestan sam da se mnogima The Square sigurno neće svidjeti, no ja si ne mogu pomoći. Što je film čudniji, neobičniji i provokativniji, meni se očito više sviđa, a cijeli ovaj film zapravo je provokacija i satira, ali prvoklasna satira. I to ne samo tog društva visoke umjetnosti koje se iščuđava i oduševljava svakakvim glupostima koja se guraju pod umjetnost i dolazi u večernjim toaletama na premijere u muzeje i opere iz najobičnijeg licemjerja i zato što svi tamo dolaze i svima je to super pa bi se vjerojatno osjećali glupavima i manje vrijednima da i njima nešto takvo nije super. Zanimljivo je kako je neke scene Östlund snimio ili prema vlasititom iskustvu ili prema stvarnim događajima. Tako je i sam jednom bio na predstavi na kojoj je u publici bio čovjek s Touretteovim sindrom što nikako nije moglo dobro ispasti pa je i sličnu scenu ubacio u film. Jednom je na ulici naletio na prosjakinju koja ga je kad joj je rekao da nema sitniša kod sebe tražila da joj na karticu u McDonaldsu kupi Big Mac pa je sličnu scenu ubacio u film. I scenu sa samog početka kad Christianu na bizaran način ukradu telefon i sam je Östlund doživio, tako da bi se moglo reći da je ovo i prilično autobiografski film.
Ovaj je film zapravo i prava društvena kritika današnjeg vremena, a na trenutke mi je Kvadrat djelovao kao jedna prilično duga epizoda Black Mirrora. Na koji način ljudi današnjeg nazovimo to postmodernog društva funkcioniraju u situacijama na koje nisu navikli i kako reagiraju u nepredviđenim okolnostima. Kulisa muzeja suvremene umjetnosti sjajno je izabrana, a i kasting je Östlund fantastično odradio. Uloga Christiana pripala je danskom glumcu Claesu Bangu, a tu su i zvijezda The Handmaid's Tale Elisabeth Moss te Dominic West, inspektor McNulty iz Žice, ali i Terry Notary, tip kojeg je redatelj našao nakon što je u google upisao "glumac koji najbolje imitira majmuna" i tip koji je glumio u Planetu majmuna i King Kongu.
Već samo iz ovoga vjerojatno je potpuno jasno da je radnja ovog filma prilično neobična i djeluje dosta zbunjujuće i svjestan sam da se mnogima The Square sigurno neće svidjeti, no ja si ne mogu pomoći. Što je film čudniji, neobičniji i provokativniji, meni se očito više sviđa, a cijeli ovaj film zapravo je provokacija i satira, ali prvoklasna satira. I to ne samo tog društva visoke umjetnosti koje se iščuđava i oduševljava svakakvim glupostima koja se guraju pod umjetnost i dolazi u večernjim toaletama na premijere u muzeje i opere iz najobičnijeg licemjerja i zato što svi tamo dolaze i svima je to super pa bi se vjerojatno osjećali glupavima i manje vrijednima da i njima nešto takvo nije super. Zanimljivo je kako je neke scene Östlund snimio ili prema vlasititom iskustvu ili prema stvarnim događajima. Tako je i sam jednom bio na predstavi na kojoj je u publici bio čovjek s Touretteovim sindrom što nikako nije moglo dobro ispasti pa je i sličnu scenu ubacio u film. Jednom je na ulici naletio na prosjakinju koja ga je kad joj je rekao da nema sitniša kod sebe tražila da joj na karticu u McDonaldsu kupi Big Mac pa je sličnu scenu ubacio u film. I scenu sa samog početka kad Christianu na bizaran način ukradu telefon i sam je Östlund doživio, tako da bi se moglo reći da je ovo i prilično autobiografski film.
Ovaj je film zapravo i prava društvena kritika današnjeg vremena, a na trenutke mi je Kvadrat djelovao kao jedna prilično duga epizoda Black Mirrora. Na koji način ljudi današnjeg nazovimo to postmodernog društva funkcioniraju u situacijama na koje nisu navikli i kako reagiraju u nepredviđenim okolnostima. Kulisa muzeja suvremene umjetnosti sjajno je izabrana, a i kasting je Östlund fantastično odradio. Uloga Christiana pripala je danskom glumcu Claesu Bangu, a tu su i zvijezda The Handmaid's Tale Elisabeth Moss te Dominic West, inspektor McNulty iz Žice, ali i Terry Notary, tip kojeg je redatelj našao nakon što je u google upisao "glumac koji najbolje imitira majmuna" i tip koji je glumio u Planetu majmuna i King Kongu.
Konačno da je netko skupio hrabrosti pa se odlučio malo našaliti i na račun tzv. društvenih elita i na licemjerje bogatog bijelog čovjeka sa zapada, a zanimljivo je kako je film snimljen na način da pojedine scene mogu funkcionirati i kao samostalno, odnosno kao minifilm u filmu. Uglavnom, Kvadrat je jedan od onih filmova koji su prepuni sitnih zanimljivih i neobičnih detalja (kao onaj recimo kad se u stanu od nikuda pojavi majmun, "Sve je moguće u filmu kad se iznenada u stanu pojavi majmun. Majmun bi trebao biti u svakom filmu!", kaže sam Östlund) i oni koji vole neobične, pomalo nadrealne, bizarne i moderne filmove u njemu bi mogli uživati.
Primjedbe
Objavi komentar