Triler je jedan od onih žanrova u kojima prije svega tražim i cijenim
uvjerljivost priče. Činjenica je da se danas godišnje snimaju valjda na
deseci tisuća filmova i da je u toj šumi svega i svačega jako teško
biti pretjerano originalan i ponuditi nešto novo i da vjerojatno upravo
zbog toga mnogi pribjegavaju priličnom kompiciranju, čak i
pretjerivanju. Takva mi je situacija i s ovim talijanskim trilerom koji
je napisao i režirao Donato Carrisi. Ovaj 45-godišnjak koji je studirao
pravo i kriminalistiku te je počeo umjetničko djelovanje kao pisac
krimića i osvojio je više literarnih nagrada u domovini, prije
petnaestak godina preselio je na televiziju, gdje je počeo pisati
scenarije za serije i filmove. Tako je i za svoj redateljski debi
odabrao vlastiti književni predložak, triler o nestanku 16-godišnje
djevojke u gradiću na sjeveru Italije.
Nakon što djevojka
iščezne, u istragu se uključi iskusni, ali i kontroverzni detektiv
Vogel. Ovaj netipični istražitelj ima prilično nekonvencionalne metode i
poznato je lice u cijeloj Italiji pošto je njegov stil svojim
slučajevima davati veliku medijsku pažnju. Mediji ga prate u stopu, on
ih drži vrlo blizu i pušta im ono što mu paše, a glavni mu je cilj
pronaći nekoga koga bi mogao osumnjičiti i onda pustiti medijima da ga
pokopaju i prije no što je prava istraga i krenula. Tako je i sada
odlučio medijima pred kamere baciti srednjoškolskog učitelja za kojeg
zapravo ne postoje nikakvi dokazi da je povezan s ubojstvom, no koga
briga, kad ga je cijela zemlja već osudila. A onda kreću preokreti u
kojima čovjek na trenutak malo duže trepne i već se pomalo počne gubiti.
Činjenica je da je priča zanimljiva, no na kraju je sve to Carrisi
toliko zakomplicirao da mi je sve to djelovalo prilično nelogično.
Pomalo se sve počelo raspadati i postajati neuvjerljivo i nije to bila
priča u koju sam do kraja povjerovao.
Inače, glavnu ulogu, inspektora
Vogela odigrao je poznati talijanski glumac Toni Servillo, 60-godišnjak
vjerojatno najpoznatiji po ulozi Jepa Gambardelle iz Oscarom nagrađene
"Velike ljepote", tu je i legendarni Francuz Jean Reno. Solidan triler
od kojeg sam ipak očekivao da će biti uvjerljiviji, tim više jer je u
prve dvije trećine obećavao stvarno puno. Da rješenje nije bilo čak
pomalo bedasto za moj ukus i ocjena bi svakako bila viša, a očito ono
što možda i djeluje uvjerljivo na papiru, ne mora isto takvo djelovati i
na filmu. Ovaj puta definitivno nije, što automatski i ne znači da je Ragazza loš film.
Primjedbe
Objavi komentar