O svojoj
fascinaciji južnokorejskim filmom već sam više puta nadugačko i naširoko pisao
tako da se ne bi imalo smisla ponavljati. Na tu temu ću dodati samo da je
upravo Tae Guk Gi bio jedan od filmova uz koje sam uvidio da se perfektni i
fantastični filmovi snimaju i izvan Amerike i to u ovom prilično udaljenom
kutku svijeta. Tae Guk Gi (ili Izgubljeno bratstvo kako su ovaj film
preveli u nas ako se dobro sjećam) za mene je jedan od najboljih ratnih
filmova 21. stoljeća. Realistična i šokantna priča o dva brata koja su
regrutirana na samom početku korejskog rata i koje je ratni vihor ubrzo
razdvojio. Svi oni koji su gledali ovaj film vjerujem da će se složiti kako Tae
Guk Gi vizualno može stati uz bok apsolutno svim američkim filmovima slične
tematike iako je u odnosu na slične američke ratne spektakle njegov budžet bio
i desetak puta manji. Ipak, na temelju uspjeha njegovog prethodnog filma,
akcijskog spektakla Shiri, redatelj Je-kyu Kang za svoj je ratni spektakl uspio
skupiti budžet od za tada za Koreju impresivnih 13 milijuna dolara.
Investicija
se višestruko isplatila jer je Brotherhood postao najgledaniji film u korejskim
kinima, kojeg je na velikom platnu pogledalo gotovo 12 milijuna ljudi ili
petina stanovništva ove države. Priča filma zapravo kreće u sadašnjosti,
odnosno u vremenu kad se snimao film, kada se na poprištu jedne od
najpoznatijih bitaka u korejskom ratu pronađu posmrtne ostaci jednog od vojnika
za koje se uskoro ispostavi da je živ. Lee Jin-seok danas je 70-godišnjak
i on shvaća da to moraju biti ostaci njegovog brata kojeg je posljednji put
zapravo i vidio za vrijeme te bitke. Potom se vraćamo u prošlost, pedesetak
godina unatrag, u 1950. godinu i vidimo Lee Jin-seoka i njegovog starijeg
brata Lee Jin-tae kao mladiće u prijeratnom Seoulu. Dok je stariji brat
postolar, mlađi sanja o fakultetu, no nadolazeći rat promijeni im planove.
Nakon što započne invazija sjevernjaka na jug, oni s obitelji kreni u zbijeg, a
kad vojska silom regrutira Seoka, Tae se također odlučuje priključiti
južnovijetnamskoj vojsci samo kako bi zaštitio brata.
Obojica vrlo
brzo završavaju na prvoj liniji fronte i sudjeluju u mnogim krvavim bitkama, a
Tae se dobrovoljno javlja na sve najopasnije zadatke samo kako bi ishodio
bratovo oslobađanje od vojske. No, dobro je poznato da rat psihički utječe na
ljude te tako i Tae vrlo brzo potpuno zastranjuje te postaje krvoločni stroj za
ubijanje, a Seok sada na sebe preuzima zadatak da ga spasi i izvuče iz
takvog stanja. Njihovi odnosi s vremenom se počinju mijenjati, što dovodi do
strašnih i tragičnih situacija. Za razliku od brojnih sličnih ratnih i
akcijskih spektakala koji se danas snimaju uz obilatu pomoć specijalnih
efekata, Tae Guk Gi snimljen je najvećim dijelom na klasični način. Uz tisuće i
tisuće statista te na stotine kaskadera koji su sudjelovali u snimanju svih
scena, a najimpresivnija je svakako bila rekonstrukcija bitke kod
Doo-Mil-Ryunga. Samo je snimanje te scene trajalo tri tjedna i prosječno je na
dan zabilježeno pedesetak manjih ozljeda i incidenata među
glumcima, statistima i kaskaderima. No, sve se to definitivno isplatilo
jer je Tae Guk Gi jedan od najrealističnijih i najuvjerljivijih ratnih filmova
ikada snimljen i nije slučajno da ga se uspoređuje sa Spielbergovim Spašavanjem
vojnika Ryana.
Način na koji su prikazane obje strane zastrašujuće je brutalan i šokantan, a scene rata doista su dojmljive i impresivne. Je-kyu Kang u svom je filmu uspio prikazati svu strahotu koju rat donosi i na pojedince, ali i na narode, a temom korejskog rata nastavio se baviti i u svom sljedećem filmu, također jako dobrom ratnom spektaklu My Way iz 2011. godine. Tae Guk Gi te je godine bio korejski kandidat za Oscara u kategoriji najboljeg filma izvan engleskog govornog područja, no nije uspio ući u užu kokurenciju. Zato je u izboru za najbolji azijsko-pacifički film uspio pokupiti dvije najvažnije nagrade, onu za najbolji film i onu za najboljeg redatelja. Impresivna ratna drama koju ne bi smio propustiti nijedan fan ovog žanra i najbolji dokaz da vrhunski režirani i producirani akcijski spektakli ne nastaju samo u Hollywoodu.
Primjedbe
Objavi komentar