Mjuzikli su obično jedan od onih žanrova koje i ne preferiram pretjerano i u velikoj većini slučajeva ih zaobilazim u širokom luku, no ovu talijansku kombinaciju mjuzikla, gangsterskog filma, akcije i romantične komedije ipak sam odlučio pogledati. Ponajprije zato jer je "Ljubav i oružje" izabran za najbolji talijanski film u 2017. godini, a ova priča braće Manetti smještena u svijet napolitanske mafije premijeru je imala na festivalu u Veneciji. Don Vincenzo je šef jednog od klanova zloglasnih gangsterskih odreda u Napulju, a nakon što pukom srećom izbjegne atentat od strane konkurentske kriminalne organizacije, njegova supruga se dosjeti kako spasiti život svom dragom mužu. Ona pronađe njegovog dvojnika te odluči fingirati don Vincenzov sprovod podvaljujući leš njegovog duplića. Problem nastane kad medicinska sestra shvati da je don Vincenzo zapravo živ, a kako bi je ušutkao, Don Vincenzo pošalje svoja dva tjelohranitelja da je ubiju. No, jedan od njih shvati da je ta medicinska sestra upravo djevojka s kojom je bio u vezi u mladosti, a silom prilika morali su se razdvojiti te je odluči zaštititi i krenuti u sukob sa svojim bivšim kolegama.
Iako je "Ammore e malavita" film prepun klišeja u kojem je doista nadrobljeno sve i svašta, na kraju se pokazao kao sasvim simpatično djelce u kojem se između ostalog parodiraju i ironiziraju filmovi gagnsterske tematike. Povremeno mi to i djeluje kao da je namjerno napravljeno da izgleda pomalo trešasto i kičasto (kao i velika većina mjuzikala), a uz originalnu glazbu, ima tu i dosta poznatih songova koje je poznati talijanski dvojac Pivio - Aldo De Scalzi obradio i prilagodio za potrebe filma. Dobili su oni za ovaj film i nagradu za najbolju filmsku glazbu, kao i za najbolju pjesmu, a "Ammore e malavita" izgleda kao klasični talijanski film - prilično lepršavo, ležerno i vrckavo. Jedan od problema ovog filma definitino je i njegovo trajanje jer čitavih 140 minuta koliko traje ova pjevačko - gangsterska saga definitivno je previše za moj ukus.
Primjedbe
Objavi komentar