Već sam se pomalo zabrinuo što se događa s Fatihom Akinom, iznimno zanimljivim njemačkim redateljem podrijetlom iz Turske, koji se početkom 2000-ih godina predstavio s dva jako dobra filma - "Glavom kroza zid" i "Na rubu raja". Nakon toga kao da je potonuo u osrednjost i snimio je još četiri filma (od čega jedan dokumentarac) od kojih bi se tek povijesna drama o progonu Armenaca nakon Prvog svjetskog rata "The Cut" mogla okarakterizirati da kvalitetom barem donekle odskače. S tim je filmom Akin prilično uzburkao duhove u domovini svojih roditelja jer je Turke prikazao u prilično negativnom svjetlu po pitanju genocida nad Armencima. No, izgleda da se Akin samo malo pritajio jer se 2017. godine predstavio na festivalu u Cannesu s "Aus dem Nichts", iznimnom triler - dramom u kojoj se opet bavi problematikom koja mu je nekako i najbliža i s kojom je do sada i najviše "profitirao", a to je tuska zajednica u Njemačkoj. Tako je u Glavom kroza zid u prvom planu imao mladu Nijemicu turskog podrijetla koja se protiv tradicionalne obitelji buni tako da uleti u vezu s gotovo pa duplo starijim narkomanom, a u Na rubu raja u središtu priče bio mu je mladi njemački Turčin koji putuje u Istanbul kako bi pronašao kćer nekadašnje djevojke svoga oca.
Na ideju za "Aus dem Nichts" Akin je došao po stvarnim događajima, tj. po seriji terorističkih napada otprije nekoliko godina u kojima je skupina neonacista izvela više bombaških napada na tursku zajednicu u Njemačkoj tijekom kojih su ubili desetak osoba, među kojima i njemačkog policajca. Katja je tako ovdje udana za čovjeka po imenu Nuri, podrijetlom Kurda, s kojim ima petogodišnjeg sina te oni žive u Hamburgu. Katja i Nuri upoznali su se još dok je ona bila studentica i kad je od njega kupovala hašiš, a udala se za njega dok je on bio u zatvoru, unatoč tome što je i njena i njegova obitelj bila protiv te veze. Nakon rođenja njihova sina, Nuri se ostavio dilanja, u zatvoru je završio školu i sada radi kao prevoditelj i poreznik. Izgleda ova obitelj prilično idilično, ali njihovu sreću prekine bombaški napad u kojem i Nuri i sin poginu. Katju, naravno, gubitak muža i sina dovodi do ruba, a istražitelji odmah počnu tražiti poveznice između Nurijeve kriminalne prošlosti i napada. Policija smatra da se Nuri u tajnosti nastavio baviti kriminalom, no Katja je uvjerena da je za ovaj sumanuti napad odgovoran netko drugi, odnosno neonacisti i da je riječ o klasičnom zločinju iz mržnje. Ovim filmom Akin ujedno upozorava na problem svojevrsne renesanse neonacizma, problem koji se nekako olako gura pod tepih i minorizira, iako nas povijest uči da je i Hitler samo nekoliko godina prije no što je zgrabio vlast bio ismijavan kao glasni, ali zapravo bezopasni lakrdijaš.
U prvi plan Akin je ovdje ipak stavio Katjino psihičko stanje nakon strašnog događaja koji joj je uništio život, a "In the Fade" jedan je od onih filmova u kojima jako puno toga ovisi o izvedbi glavnog lika. Katju je utjelovila poznata njemačka glumica Diane Kruger (kojoj je nakon Tarantinovih "Inglorious Basterds" ovo bila tek druga uloga u kojoj govori na materinjem jeziku) i izvrsno je impersonirala ženu koja je izgubila sve razloge za život. No, nije Katja samo slomljena žena, ona se vrlo brzo iz osobe koja si odlučuje oduzeti život pretvara u ženu koja se spremna boriti i napraviti sve kako bi došla do onih koji su odgovorni za njen gubitak. Pratimo tako pravu transformaciju Katje iz žene koja je ostala bez svega u gotovo pravu osvetnicu, za svoju je izvedbu dobila Kruger nagradu za najbolju glumicu u Cannesu, a ni Akademija ne bi previše pogriješila da ju je nominirala za Oscara.
Podijelio je Akin ovaj film u tri poglavlja, koji se osim po razvoju Katjina lika, razlikuju stilski, režijski te svaki dio vizualno gotovo pa izgleda kao film za sebe. U prvom dijelu koji je nazvao "Obitelj" uglavnom je sve snimano na eksterijerima i to kamerom iz ruke kako bi se dobio siroviji izgled. Drugo poglavlje odnosno "Pravda" snimano je većinom u interijerima te je fotografija iznimno oštra, a kamera je uglavnom statična. Treće poglavlje, odnosno "More" Akinov glavni snimatelj odnosno direktor fotografije Rainer Klausmann koristio je "vintage" leće za kamere kako bi dobio nježniji i mekši dojam. Riječ je o stvarno iznimnom i aktualnom filmu, koji progovora o problemu nacizma i fašizma i to ne samo u Njemačkoj. Posredno se Akin i ovaj puta bavi pitanjem njemačkog useljeništva i tamošnjeg multi - kulti sustava koji se ipak nije uspio do kraja realizirati na način koji je zamišljen.
Iako je "In the Fade" dobio Zlatni globus za najbolji film izvan engleskog govornog područja, na veliko iznenađenje mnogih nije se našao u krugu nominiranih za Oscara. No, i bez toga ovaj je film sigurno među najboljih desetak "stranih" filmova iz 2017. godine, a ima i tri nominacije za najbolji njemački film godine. Zanimljivo je i kako je naziv "In the Fade" dobio prema istoimenoj pjesmi poznatog američkog benda "Queens of the Stone Age", čiji je frontmen Josh Homme i skladao glazbu za film. Potresna, tužna i realistična priča koju ljubitelji europskog filma nikako ne bi smjeli zaobići, a nadam se da je usput i pokazatelj da se Akin vraća u formu iz proteklog desetljeća.
Primjedbe
Objavi komentar