Ne sjećam se kad je jedna invazija
vanzemaljaca bila dosadna kao u ovom filmu. Ustvari, ovdje i nije riječ o
klasičnoj invaziji vanzemaljaca (koja nekako sramežljivo kreće tek u samoj
završnici), već o pripremi za invaziju u sklopu koje je u Japan stiglo troje
alienčića kako bi ispipali teren. Uzeli su oni lice i naličje troje tamošnjih
ljudi, dvoje mladića i jedne djevojke, a njihov je zadatak u što kraćem
roku što bolje upoznati svijet i preuzeti ljudske koncepte kako bi njihovi
budući osvajači što lakše kolonizirali jedini nam planet. I dok su dva
humanolika vanzemaljca prilično nasilna i žele što prije ovladati ljudskim
načinom razmišljanja, a u tome im pomaže jedan novinar (uvijek s tim novinarima
neki problemi), treći djeluje nekako sramežljivije i ljudi kao da mu se počinju
sviđati pa polako, ali sigurno on im počinje pomagati. I dok je prva polovica
filma stvarno dosadna, sporta i repetitivna, u drugom dijelu situacija
postaje zanimljivija i nešto se konačno počne događati.
Zapravo jedini razlog zbog kojeg sam
se odlučio na gledanje ovog filma je njegov redatelj koji se preziva Kurosawa.
Naravno da nije riječ o slavnom Akiri iz jednostavnog razloga što je ovaj
velikan umro prije više od 25 godina, već o njegovom prezimenjaku Kiyoshiju. Uz
Takashija Miikea, ovaj je Kurosawa možda i najzanimljiviji japanski filmaš 21.
stoljeća, a po tematici prije bi Kiyoshija nekako usporedio s jednim drugim
velikanom, a ne sa slavnim prezimenjakom. Bio bi to veliki Ingmar Bergman, a
Kiyoshijeva "bergmanština" možda se najbolje vidi u njegovom do sada
vjerojatno najboljem filmu, Tokyo Sonati s kojom se predstavio i na festivalu u
Cannesu. U tom filmu gotovo pa je potpuno ušao u Bergmanov teren te na
fantastičan način donosi priču o dezintegraciji i raspadu obitelji iz višeg
srednjeg sloja. Ipak, "Prije nego što nestanemo" (naziv filma odnosi
se na sudbinu ljudske rase kad zli vanzemaljci stignu u naše krajeve) nije ni
blizu Kiyoshijevih najboljih filmova i oni koji ga zaobiđu i neće ništa bitnoga
propustiti.
Primjedbe
Objavi komentar