David Mamet proslavio se krajem 70-ih i početkom 80-ih scenarijima za brojne zanimljive i uspješne filmove kao što su "Poštar uvijek zvoni dva put", "The Verdict" (nominacija za Oscara) te "Nedodirljivi". Kasnije je napisao i scenarije za "Glengarry Glenn Ross" (za predstavu po kojoj je sam i napisao scenarij za film, dobio je i Pullitzerovu nagradu), "Predsjedničke laži", "Ronin" i "Hannibal", a upravo je House of Games bio njegov redateljski debi. Film za koji je slavni kritičar Roger Ebert rekao da je dijaboličan i besprijekoran, a riječ je o trileru punom preokreta snimljenom pomalo u hičkokovskom stilu. Glavna junakinja filma je Margaret Ford, uspješna psihijatrica i spisateljica, koja unatoč slavi i novcu koji zarađuje osjeća neku prazninu. Život joj se čini pomalo dosadan i jednoličan i boji se žena da će joj život proći, a da neće doživjeti nikakvo uzbuđenje.
Ubrzo se to promjeni jer nakon seanse s jednim pacijentom, patološkim kockarom koji je kamatarima ostao dužan znatnu svotu novca, Margaret tom pacijentu odluči pokušati pomoći. Ode doktorica u klub u kojem se susreću kockari, a ondje upozna i društvo koje je navodno iskamatarilo njenog pacijenta. Ispostavi se da je riječ o skupini profesionalnih prevaranata, a Margaret padne na šarm slatkorječivog varalice Mikea te odluči s njima krenuti u jednu od akcija pošto joj se učini da bi to mogla biti dobra ideja za novu knjigu. No, druženje s prevarantima često se znalo pokazati prilično opasnim, a i Margaret, žena kojoj je posao čitati ljude, ubrzo će na vlastitoj koži osjetiti da to baš i nije bila najpametnija ideja. Ovaj je film premijeru imao na festivalu u Veneciji, gdje je bio nominiran za Zlatnog lava, no osvojio je zato ondje četiri druge nagrade. House of Games u svakom slučaju pokazao se kao prilično ugodno iznenađenje od filma te možda ogledni primjerak američke kinematografija kasnih 80-ih godina.
Primjedbe
Objavi komentar