Ovaj
puta neću previše o Andreju Tarkovskom, siguran sam da će za to
biti prilike, vjerojatno vrlo skoro, no o njemu su ionako već
napisane tone knjiga i filmova pa čemu daviti i gnjaviti. "Ivanovo
detstvo" (Ivanovo djetinjstvo) prvi je od sedam
dugometražnih filmova koje je ovaj ruski avangardni majstor, kojeg
mnogi smatraju jednim od najboljih autora svih vremena, snimio, a već
po debiju se dalo naslutiti da je riječ o posebnom filmašu, koji će
u budućnosti utjecati na mnoge. Osnovni motivi Tarkovskom obično su
bili snovi, sjećanja, kao i djetinjstvo, a upravo to su
i glavni motivi Ivanovog djetinjstva. U ovom filmu snimljenom
prema kratkom romanu Vladimira Bogomolova, Tarkovski je na mjesto
režiser uskočio zapravo u posljednji čas i to nakon što je od
projekta odustao Eduard Abalov. Dvije godine ranije Tarkovski je
snimio "The Steamroller and the Violin", koji je bio
zapravo njegov diplomski rad na moskovskoj filmskoj akademiji
(zanimljivo je da je Tarkovski prije upisivanja filmske režije
studirao arapski jezik, a potom se neko vrijeme bavio i potragom za
zlatom u ruskim tajgama, gdje je odlučio da će se baviti filmom) i
taj mu je film bio najbolja preporuka za ovaj zadatak.
U
središtu priče filma je 12-godišnji dječak Ivan, kojem je cijela
obitelj stradala na početku II svjetskog rata, a njegova je želja
na sve moguće načine pomoći Crvenoj armiji u ratu protiv nacista.
Iako je Ivan premlad da bi sudjelovao u borbama, on se želi pokazati
i dokazati vojnicima te prelazi neprijateljske linije kako bi
špijunirao naciste. No, vojnici kojima je mališa prirastao srcu su
svjesni da je velika vjerojatnost da će svi oni na prvoj liniji
fronte izginuti te Ivana odluče poslati u vojnu školu. Takva odluka
malog baš i ne oduševljava te on bježi i pridružuje se
partizanima, a odlučan je osvetiti ubijene članove obitelji.
Naravno, ovo je samo osnovni sadržaj jer je već u svom prvom filmu
Tarkovski ubacio dosta podzapleta, dosta snova, a ovaj puta ima nešto
i dokumentarnog materijala sa samog kraja rata kad je Crvena armija
stigla u Berlin.
Za razliku od ratnih filmova koji su se u Sovjetskom Savezu snimali samo nekoliko godina ranije i u kojima se slavila veličanstvena pobjeda nad nacistima, u Ivanovom detstvu u prvom je planu ljudska patnja koju rat donosi, kao i osobna iskustva ratnog stanja. Ovdje je to posebno naglašeno jer pratimo iskustva jednog dječaka koji odrasta upravo za vrijeme rata, a sam Tarkovski je naglasio da je simbol djetinjstva odabrao upravo kao nešto što je potpuni kontrast ratu. S ovim filmom Tarkovski je imao intenciju pokazati svoje gađenje prema ratu i u tome je i više nego uspio, a iako se njegovi sljedeći filmovi i nisu izravno doticali ratova, njegov pacifizam i više je nego vidljiv u svim tim djelima. Već sa svojim prvim filmom Tarkovski je osvojio Zlatnog lava na festivalu u Veneciji, a svoje oduševljenje Ivanovim djetinjstvom nisu skrivali ni brojni ugledni filmaši i intelektualci kao što su Jean-Paul Sartre te Ingmar Bergman, a nova zvijezda na filmskom nebu je zasjala.
Primjedbe
Objavi komentar