Ne znam čini
li se to samo meni ili je to posljednjih godina kineski film počeo ne samo
sustizati, nego lagano i prestizati do jučer neprikosnovene kraljeve filma s
Dalekog istoka, odnosno Koreance. Činjenica je da iz Koreje i dalje stižu dobri
i zanimljivi filmovi, no isto tako u velikoj većini slučajeva nisu to ni
izbliza toliko maestralni, svježi, originalni, provokativni i šokantni filmovi
kao recimo desetljeće ranije, već imam dojam da se ondje snima sve veći broj
filmova u kojima se radnja toliko komplicira i pretjeruje ne samo s
nasiljem kako bi se stiglo na trag "Oldboyu",
"Chaseru" ili "I Saw the Devil" i sličnim filmovima. Možda
sam se ja zapravo posljednjih godina u masi filmova iz Koreje pogubio u
nekakvom prosjeku, no u zadnjih pet, šest godina mogu se sjetiti tek filma ili
dva od tamo koji su me doslovno "izuli" iz cipela. Da sam se nakon
gledanja morao zapitati što je sad ovo bilo? Pa jel' moguće da je i ovaj film
iz Kine tako dobar i nevjerojatan i da me od prve do zadnje sekunde držao
čvrsto zavaljenim za sic?
U posljednje
vrijeme takav slučaj sve češće imam s kineskim filmom. Ne znam što se to događa
ondje, no očito je da u najmnogoljudnijoj zemlji svijeta struje neki pozitivni
filmski vjetrovi i da ljudi tamo snimaju stvarno zanimljive filmove. Možda
je to zato što je, baš kao i Koreja desetljeće ranije, Kina zapravo jedna još
neotkrivena kultura o kojoj zapravo i ne znamo mnogo i koja se polako počinje
otvarati svijetu. Kineski film sve do nedavno mogao se ustvari svesti na
tradiconalne borilačke filmove i Wong-kar Waija, koji je ipak svijet za sebe te
se za njega nikako ne može reći da je produkt neke kineske škole i nikako se
estetski ne uklapa u kineski film svog vremena, već je fenomen svoje vrste. Očitim
labavljenjem sistema u Kini i filmaši su izgleda dobili hrabrost te su baš kao
Koreanci prije dvadesetak godina shvatili da ukoliko žele uspjeti i biti
prepoznatljivi, moraju biti svoji i posebni u odnosu na druge. Za razliku od
Koreanaca koji su publiku nerijetko znali šokirati pomalo ekstremnim nasiljem,
Kinezi šokiraju prikazima sirove realnosti. A posljednji primjerak tog novog
kineskog filma je upravo i Lao shi, odnosno Old Stone kako glasi američki naziv
ovog filma koji mi se iznimno svidio.
Da situacija
bude zanimljivija autor ovog filma zapravo je Kanađanin kineskog porijekla
umjetničkog imena Johnny Ma, kojem je ovo bio dugometražni prvijenac. Ovakav
prvijenac poželio bih svakome jer je Lao shi senzacionalna kombinacija trilera
i drame koju je Ma sam napisao i režirao, a snimljen je u
kanadsko-kineskoj koprodukciji. Iako je Ma još kao 10-godišnjak s roditeljima
iz Šangaja emigrirao u Kanadu, ovaj se film estetski potpuno u klapa u taj neki
moderni kineski novi film da je to nevjerojatno. I ovo je prilično sumorna i
prilično šokantna priča iz kineske svakodnevice koja fantastično prikazuje
život u ovoj nama prilično dalekoj kulturi, a stilski je to film koji pomalo
podsjeća na legendarnog Scorseseovog Taksista. I naslovni junak ovdje, odnosno
Lao shi za život zarađuje kao taksist, no on se, za razliku od De Nirovog
Travisa Bicklea na taj posao ne odlučuje iz čistog hira, dosade ili nesanice,
već iz čiste nužde. Taksi pruža egzistenciju za njega, njegovu ženu i kćer, a
gotovo cijele dane i noći on provodi u taksiju prevozeći neznance u nekom od
kineskih megalopolisa.
Tako mu
jednog dana silom prilika u taksi upadne neki pijanac, koji ga tijekom vožnje
trkne po ruci, a Lao shi pokupi motorista. Dok je on izašao van i vidio što se
događa, pijanac je već oteturao u drugi taksi, a kako hitna pomoć nikako da
stigne, on odluči ozlijeđenog ubaciti u taksi i odvesti u bolnicu. Tek tada
nastupaju problemi, jer iako je motoristu vjerojatno spasio život, Lao upada u
probleme jer je napustio mjesto nesreće prije očevida i dužan je odmah snositi
sve troškove motorista, koji je teško stradao. Lao usput upada i u
neviđenu birokratsku gužvu iz koje nema izlaza i ispada da bi mu bilo
bolje da je čovjeka pustio da umre i ostavio ga na ulici, nego što mu je
pokušao pomoći. On svoje probleme u početku pokušava sakriti od žene, no kako
vrijeme prolazi, problemi se samo počinju gomilati i on se sve dublje i dublje
zakopava, sve do trenutka kad izlaza više nema. Baš kao i šuma u uvodnoj sceni
koja se povija i samo što ne pukne pod jakim naletima vjetra, pitanje je
trenutka kad će Lao shi potpuno puknuti i napraviti ono što u normalnoj
situaciji nikada ne bi. Što ide dalje Old Stone tako postaje i sve zanimljiviji
film, a na kraju slijedi prava eksplozija.
Ova je priča
fantastična zato što je i univerzalna i što se bez problema može preslikati u
bilo koji kutak svijeta, a istovremeno i toliko cinična i karakteristična za
kinesko društvo. Poseban plus je što je ovo jedan od onih "hit and
run" filmova te je u nepunih 80 minuta Ma uspio zaokružiti cijelu priču.
Nema tu nepotrebnih dodataka i kompliciranja, ovo je pravi psihološki triler o
čovjeku koji se raspada i kojem je jedan trenutak nepažnje i jedna pogreška
preusmjerila život na totalno pogrešan kolosijek. Baš kao i u nekoliko drugih
novijih filmova iz Kine, i ovdje se osjeti nekakav duh pesimizma i nepovjerenja
u smjer u kojem se društvo nalazi i kojem ide te je istovremeno i intiman, ali
i kritičan prema sustavu i društvu iz kojeg dolazi. Na primjeru nesretnog Lao
shija Ma je odlično uspio prikazati kako izgleda danas užurbana, izgrađena i
visokoindustrijalizarana Kina, koja je očito od oba sustava, odnosno i od
komunizma i od kapitalizma, pokupila sve ono najgore te se pretvorila u državu
potpunih ekstrema i razlika u kojoj pojedinac nikad nije bio manje bitan.
Da ne zaboravim dodati, prikazan je ovaj film proteklih godina na brojnim festivalima, a premijeru je imao u Torontu, gdje je Ma dobio nagradu za najboljeg kanadskog debitanta. Dobio je Ma u Stockholmu i nagrade za najbolju režiju i najbolji scenarij, a imao je i pet nominacija za kanadski film godine, među kojima i za najbolji scenarij, glavnog glumca, fotografiju, montažu te za najbolji film. Lao shi je jedan izvrstan film kojeg se svakako isplati pogledati, osobiti oni koji vole realistične i pomalo šokantne filmove, dok je Johnny Ma ime za koje ćemo u budućnosti, nadam se, još čuti.
Primjedbe
Objavi komentar