Grčko-francuski
filmaš Costa Gavras jedan je od onih koji se nikada nije sramio priznati da je
komunist i da ga kapitalistički sustav nikada nije previše oduševljavao. Cinici
bi rekli lako biti komunist i trubiti o trulosti zapadnog društva i buržoazije kad
si se na račun tog sustava fino proslavio, obogatio i omogućio si relativno
lagodan život, no Gavras je ipak jedan od onih tipova koji se baš i nisu
voljeli razmetati i živjeti u luksuzu. Tako je i u svojim filmovima Gavras
često volio upozoravati na društvene probleme i pokušavao progurati neke
ljevičarske, socijalističke, čak i pomalo anarhistične ideje, a jedan od takvih
filmova je i Le couperet (u prijevodu Čekić). Scenarij za ovaj film Gavras,
koji je tada već zagazio u osmo desetljeće života, napisao je zajedno s
poznatim francuskim komediografom i scenaristom Jean-Claudeom Grumbergom i to
po istoimenom romanu američkog pisca Donalda Westlakea.
Ovaj ne posebno uspješan roman nekako je zapeo za oko Gavrasu, koji je ga je iz
Amerike prebacio u Francusku i Belgiju, a nakon što se pogleda film, posve je
jasno zašto se toliko svidio Costi. Riječ je o djelu koje prilično cinično
gleda na kapitalistički sustav u kojem se posebno cijeni kompetitivnost, a
glavni junak ovog filma, 39-godišnji kemičar Bruno Daver tu kompeticiju shvati
preozbiljno. On je poslije 15 godina rada kao tehnološki višak otpušten iz
tvornice toaletnog papira, koja se zbog smanjivanja troškova odlučila preseliti
u puno jeftiniju Rumunjsku kako bi dioničarima donijela veći profit. Bruno se
tako nađe među 600 otpuštenih radnika, a i nakon dvije godine on nije uspio
pronaći novi posao. Zbog pritiska stalnog odlaska na neuspješne razgovore na
posao već je na rubu živaca i osjeća se potpuno beskorisno i bezvrijedno, tim
više jer njegova supruga mora raditi dva posla kako bi prehranila ne samo njih,
već i njihovo dvoje djece. Bruno, koji je potpuno ostao bez samopouzdanja i u
panici je jer smatra da je konkurencija za posao u njegovoj branši prevelika i
prekvalitetna, odlučuje se na drastične mjere. Sve konkurente koji mu djeluju
kvalitetniji izbor za posao, on će eliminirati na način da će ih sve poubijati.
Lako je za zaključiti da je Čekić klasična crna komedija i film koji se šali na
račun nečega što u pravilu i nije smiješno. No, Gavras se još jednom pokazao
kao pravi majstor zanata te je priču o prilično beznadnoj situaciji uobličio na
zabavan i duhovit način. Iako je ovaj film prvenstveno crna komedija, preko
Čekića (Sam naziv filma je čista metafora jer Bruno je taj čekić koji udara u
osnovna načela modernog kapitalizma i prijeti da će ga uništiti) Gavras
suptilno pokušava i prikazati sve ono što je po njegovom mišljenju loše u
modernom društvu. Odličan posao je u ulozi glavnog junaka Brune
odradio ne pretjerano poznati francuski glumac Jose Garcia, koji je sjajno
utjelovio lik čovjeka na rubu živčanog sloma. Bruno si je zadao misiju da
posmica sve konkurente i ništa ga u tome neće zaustaviti, čak ni činjenica
da se zbog njegovog psihičkog stanja i potpune rastrojenosti raspada cijela
njegova obitelj, od koje on, naravno, skriva ono što radi.
IMDB LINK
Primjedbe
Objavi komentar