Dan vjenčanja
trebao bi biti dan koji će se pamtiti do kraja života, najsretniji dan u
životima dvoje (obično) mladih ljudi, no i sami smo svjedoci da su se vjenčanja
posljednjih godina pretvorile u prave parade kiča. Tako danas gotovo u svakoj
vukojebini imamo svatove u odnosu na koje vjenčanje Grace Kelly i princa
Rainera od Monaca djeluju kao prosječna vatrogasna zabava u Komuševcu ili
Donjoj Šušnjari. Mora se pokazati da se ima, zovu se u pomoć Jole ili Maja Šuput
da urlaju po salama i štalama, ulazi se u kredite da bi se napravila gozba
stoljeća jer ipak će uzvanici iskeširati po koju stotinu eurića (barem) pa će
se ova kratkoročna investicija isplatiti. Angažiraju se i agencije kojima je
zadatak pobrinuti se za organizaciju, da hibiskus ne bude na sredini stola, već
pod kutem od 65 stupnjeva, da stolnjaci budu tirkizno plavi, a ne baršunasto
ljubičasti, mladenci uvježbavaju plesne koreografije kojih se ne bi postidjeli
ni John Travolta i Olivia Newton - John, dječica bacaju latice orhideja po
uzvanicima. Uglavnom, teški kič i parada malograđanštine i neukusa.
Očito tako i
nije samo u nas na brežuljkastom Balkanu, već i u kulturnoj i uglađenoj
Francuskoj, a ovaj iznimno šarmantan, simpatičan, čak i duhovit film donose nam
autori ponajboljeg francuskog filma posljednjih godina, legendarnih
Nedodirljivih. Dvojac Olivier Nakache i Eric Toledano i za Le sens de la fete
zajedno je i ovaj puta napisao scenarij i zajedno su ga režirali i još
jednom su pokazali talent za pogoditi temu. Nedodirljivi su se pokazali kao
totalni hit među publikom i pravi "feel good" film koji je gotovo ne
moguće ne voljeti, a na sličnom tragu ovaj je dvojac i s najnovijim filmom. Le
sens de la fete smjestili su u 24 sata koliko traju pripreme za vjenčanje i
samo vjenčanje u baroknom dvorcu iz 17. stoljeća u okolici Pariza. Max je
vlasnik agencije za organizaciju svadbi, a ovaj puta dobio je zadatak
organizirati vjenčanje mladog buržuja iz bogate i ugledne obitelji. Obično bi
se pomislilo da je mladenka ta koja ima razne nebulozne prohtjeve u vezi
svatova o kojima sanja još otkako je bila djevojčica, no ovdje je onaj koji
izmišlja razne idiotarije i maltretira sve redom upravo mladenac. Da situacija
bude gora, od samog početka priprema velikog dana sve nekako krene po zlu i
nizbrdo.
Max tako ima
problema s prgavom asistenticom koja se otpočetka svađa s frontmenom benda koji
je upao u posljednji čas umjesto puno poznatijeg benda kojeg su mladenci
tražili. Osoblja uvijek fali, konobari se bune jer moraju nositi odjela iz
vremena Luja 14. i vlasulje, tu su i problemi sa strujom, a bahati,
egocentrični i ljigavi mladenac ima sve luđe i luđe prohtjeve. Ovo je samo
početak, a situacija postaje sve eklektičnija, neorganiziranija i luđa. Nakache
i Toledano već su pokazali da su sposobni napraviti film koji će se svidjeti
masovnoj publici, a da joj nužno i ne podilazi. Upravo takav primjer je i Le
sens de la fete, koji se na trenutke pomalo i približava sladunjavosti i
patetici, no srećom ne prelazi tu granicu te se ističe suptilnim humorom, kao i
ironijom na "visoko" francusko društvo. Zabavan i simpatičan film,
koji je zaslužio čak deset nominacija za nagradu Cesar, a u francuskim kinima
je osvojio gotovo 25 milijuna dolara.
Primjedbe
Objavi komentar