Neobična kombinacija horora i komedije mladog meksičkog filmaša Isaaca Ezbana i nije me pretjerano oduševila. Očito je da je ideja ovdje bila puno bolja od same realizacije i očito je da je ideju za ovaj film Ezban dobio iz legendarne Zone sumraka, no čini mi se da sve to baš i nije ispalo kako je zamislio. Ili barem ja imam takav dojam. Iako Ezban kao jednog od uzora ističe svog puno poznatijeg sunarodnjaka i svježeg oskarovca Guillerma Del Tora, čini mi se da je u ovom slučaju na njega puno veći utjecaj imao Španjolac Alex de la Iglesia. On se upravo i proslavio sličnim kombinacijama horora i komedije od koji su neki bili više (El dia de la Bestia, Balada triste de trompeta), a neki manje uspješni, a Los Parecidos (The Similars u engleskom prijevodu) čak mi i pomalo djeluje kao hommage najgorem redatelju svih vremena, Edu Woodu. Ovdje sve djeluje kao da je namjerno napravljeno da izgleda kao trash te je snimljen gotovo u crno-bijeloj tehnici, kao da je snimljen u amaterskoj produkciji 60-ih godina, kad se radnja i događa.
Priču je Ezban smjestio u 1968. godinu i cijeli se film odvija u čekaonicu na autobusnom kolodvoru u gradiću u okolici Mexico Cityja za vrijeme olujnog nevremena. Okupljaju se ondje brojni ljudi kojima je cilj dokopati se prijestolnice, no planove im je poremetila oluja zbog koje je promet obustavljen. Ubrzo se počinju ondje događati nadnaravne stvari i ljudi se jedan za drugim počinju pretvarati u jednog te istog tipa, a svi su oni umjereni da je za ta bizarna i nevjerojatna događanja odgovoran netko tko je u stanici. Los Parecidos čak je i imao uspjeha na brojnim festivalima znanstvene fantastike i horora, no nekako je to ispalo pretanko i preblesavo da bi ocjena bila bolja. Gledljivo, ali jedva.
Primjedbe
Objavi komentar