Komunističke države voljele su se hvaliti da serijske ubojice kod njih ne postoje. Da su takvi monstrumi koji bez ikakvih logično objašnjivih razloga periodički ubijaju (i to u velikoj većini slučajeva žene), svojstveni dekadentnom zapadu i da će se kapitalistički sustav zbog svoje dekadencije i pokvarenosti zbog koje i nastaju takvi tipovi (gotovo sto posto muškarci) vrlo brzo urušiti, govorilo se. Kao što svi dobro vidimo kapitalizam ne samo da je živ, nego izgleda kao da nikada i nije bio življi te smo ostali na tek nekoliko državica koje se i dalje drže komunizma kao pijan plota, a posljednjih godina i europski filmaši kao da se počinju prisjećati da je serijskih ubojica bilo i u vrijeme dobrog starog socijalizma. Prije nekoliko godina Poljaci su tako snimili film Jestem morderca o njihovom najpoznatijom serijskom ubojici koji je čak i dobio svoj nadimak - Šlezijski vampir, a sada su se i Mađari prisjetili da i oni imaju jakog aduta po tom polju.
Iako je Bela Kiš i dalje neprikosnoven na tom području kad je u pitanju Mađarska i ovaj je manijak na početku 20. stoljeća ubio najmanje 24 osoba, ugledni mađarski filmaš Arpad Sopsits sjetio se serije ubojstava koja su se tijekom 50-ih i 60-ih godina događale u središnjoj Mađarskoj. Prva žena ubijena je 1957. godine, ni godinu nakon sovjetske intervencije kojom je tenkovima ugušen pokušaj mađarske pobune, a ubojica je vrlo brzo uhvaćen. Strpan je čovjek u zatvor, sve je lijepo priznao, u zatvoru je prošao onako kako već prolaze silovatelji i pedofili, no nekoliko godina kasnije u istom mjestu ponovno se pojavio leš djevojke ubijene gotovo na isti način kao tada. Ubrzo se pojavio još jedan leš pa još jedan i tako njih nekoliko. Jasno da je policija shvatila da je psihopatski ubojica na slobodi, no kako sad pustiti ranije osuđenog čovjeka za ubojstva na slobodu.
Strangled (A martfui rem u originalu) se pokazao kao i više nego dobar psihološki triler u kojem je na jako dobar način prikazano i vremensko razdoblje u kojem se radnja odvija. Nakon sovjetske intervencije cijela je Mađarska bila u smrtnom strahu, koji se osjetio na svim razinama. Od političke vrhuške, sudstva, policije pa do običnih ljudi, stanje u društvu bilo je potpuno tmurno, a upravo takav je i ovaj film. Tmuran, mračan, s likovima koji su svjesni da nemaju nikakvu perspektivu, no svjesni su i da ništa ne mogu učiniti kako bi poboljšali svoje stanje. Baš zato i istražiteljima se i ne da previše zamarati te prvog tipa koji im je pao u ruke strpaju u zatvor, a ne uzbuđuju se pretjerano ni kad shvate da je pravi ubojica i dalje na slobodi. Leševi se pojavljuju, nekrofilski ubojica napada sve češće, a jedini koji izgleda kao da mu je stalo je detektiv koji se naknadno uključuje u istragu i postaje potpuno opsjednut slučajem. Dobra režija, uvjerljiva gluma i ista takva priča, a ovaj je triler samo nastavak kvalitetnih filmova koji posljednjih godina stižu iz Mađarske.
Primjedbe
Objavi komentar