U današnjoj ne šumi, nego u amazonskoj prašumi od ponude televizijskih serija vrlo se lako izgubiti i ugaziti u sranje, a još je lakše preskočiti i zaobići neki sadržaj koji je zapravo prilično kvalitetan i zanimljiv. Jako malo je nedostajalo da The Looming Tower zaobiđem iz jednostavnog razloga - nije to jedna od onih superrazvikanih serija s "još neviđenim scenama seksa", "turbo - ultra - ekstra - nasiljem" ili kako već izgledaju sve te silne navlakuše na koje sam i ja nerijetko naletio. No, sva sreća pa postoje shift + delete pa sam dobar dio tog novog đubra ekspresno izbrisao, a dobar dio tih serija sam i zaobišao jer kad nešto izgleda i smrdi kao govno, to obično onda i je govno. Na Svjetleći toranj naletio sam zapravo sasvim slučajno. Ne znam kako sam se sjetio poznatog dokumentarista Alexa Gibneyja, rekao da provjerim što čovjek radi u zadnje vrijeme pa mi sveznajući IMDB izbaci dvije nove serije. Dokumentarni serijal Dirty Money pokazao se kao izvrstan sadržaj, a i The Looming Tower se ispostavio kao i više nego dobra igrana serija snimljena po istinitim događajima uoči Al-Qaedinih napada na Twin Towerse.
Ova je serija zapravo nastala po knjizi američkog novinara i pisca Lawrencea Wrighta s kojim je Gibney i ranije surađivao. Vjerujem da su mnogi gledali izvrsni dokumentarac Going Clear o scijentološkoj "crkvi" koji je također po Lawrenceovoj knjizi snimio oskarovac Gibney. Kad je 2006. godine izašla, knjiga "The Looming Tower: Al-Qaida and the Road to 9/11" instatno je postala hit te je između ostalih nagrada dobila i Pullitzerovu nagradu za ne-fikciju. Ta je knjiga zapravo bila čisti dokumentarizam i istraživačko novinarstvo koja je bila plod Wrightovih godina istraživanja onoga što je prethodilo napadu na blizance i detaljni prikaz načina na koji je funkcionirala Al-Qaeda. Također, Wright se u knjizi bavio i američkim tajnim službama i obrambenim sustavom te na koji su način sve te silne agencije na koje američki građani izdvajaju silne milijarde dolara propustile predvidjeti što im se sprema.
Upravo taj segment, odnosno nikakva suradnja FBI-ja i CIA-e glavna je tema i ove serije koju je uz Gibneyja i Wrighta stvorio nekad glumac, a danas scenarist (dvije nominacije za Oscara - Capote i Foxcatcher) Dan Futterman. Serija počinje negdje u 1999. godini za vrijeme mandata Billa Clintona, završava napadom na Blizance, a između svega toga gledamo napore agenata FBI-ja da uđu u trag mreži Al-Qaede nakon napada na američku ambasadu u Keniji. Iako je CIA imala bogatu bazu podataka o potencijalnim teroristima i dobro se znalo koja su kretanja i planovi terorista, svoje podatke odbijali su dijeliti sa FBI-jem iako su to morali činiti. Praktički cijela serija i vrti se oko toga kako efbiajevci tapkaju u mraku i vode svoju istragu, a ovi iz CIA-e im se praktički smiju u lice. Ova serije pokazuje nevjerojatnu dozu bahatosti, arogancije, ali i ignorancije agenata, kojima je važnije bilo kako metnuti svojim kolegama, nego se brinuti za sigurnost zemlje i svijeta.
Dodatnu dozu autentičnosti ovoj seriji daje i dosta dokumentarnog materijala, kao i igrani fragmenti sa saslušavanjem pred američkim senatom koju godinu kasnije kad su sve te igrice i izašle na površinu. Tragična je spoznaja da se ovaj napad u kojem je živote izgubilo nekoliko tisuća ljudi vrlo lako mogao predvidjeti i spriječiti. Za razliku od mnogih sličnih serija ova se ističe po tome što su baš svi likovi stvarni pa tako Jeff Daniels igra Johna O'Neilla, šefa njujuorškog odjela FBI-ja za antiterorizam koji je uvjeren da Al-Qaeda sprema napad na američkom tlu. U njegov odjel odmah na početku stiže mladi agent libanonskog porijekla Ali Soufan (Francuz podrijetlom iz Alžira Tahar Rahim vjeorjatno najpoznatiji po glavnoj ulozi u zatvorskoj drami Prorok). On vrlo brzo postaje O'Neillov pulen, a Ali je odani musliman kojeg užasno smeta Al-Qaedino pogrešno i zlonamjerno tumačenje islama. Ima tu još poznatih lica kao što su Alec Baldwin kao glavni direktor CIA-e, Peter Sarsgaard kao šef ALEC odjela, odnosno odjela CIA-e usmjeren na borbu protiv terorizma, dok je Michael Stuhlbarg utjelovio Richarda Clarkea, koordinatora za sigunost predsjednikovog ureda. Odlično je ovdje prikazana i faza prijenosa vlasti s Clintonove na Bushevu administraciju te se jasno vidi da je sva ta ekipa oko Busha predvođena Condoleezom Rice i Donaldom Rumsfeldom samo čekala kad će krenuti u rat (najbolje se to vidi po jednoj sceni u kojoj Kondoliza Clarkeu kaže hladno - najbolje da za napad optužimo Sadama Husseina i Irak). Uzdbuljiva i zanimljiva serija koja se ističe faktografskom točnošću i preciznošću, kojoj je dano na važnosti u odnosu na akciju.
Primjedbe
Objavi komentar