Robert Altman uvijek je bio jedan od onih filmaša koji je plivao kontra svih struja i imao svoj unikatan stil koji je gradio desetljećima. Iako je oduvijek bio omiljen među filmskom kritikom, holivudski studiji i nisu baš blagonaklono uvijek gledali na njega i njegov rad. Razumljivo je i zašto. Dobar dio Altmanovih djela tijekom 70-ih godina studijima se nije pokazao previše isplativim, unatoč tome što su mnogi njegovi filmovi uživali kultni status među dijelom publike. Zbog toga je kraj 70-ih i 80-e godine uglavnom i proveo snimajući nezavisne i niskobudžetne filmove te je na taj način svoju karijeru držao na životu. Veliki povratak za Altmana stigao je početkom 90-ih godina, a upravo je Igrač bio film koji je označio njegov veliki comeback i povratak na A listu, što je godinu potom potvrdio legendarnim Kratkim rezovima.
Igrač je zapravo svojevrsno kukavičje jaje koje je Altman "podvalio" velikim studijima jer je riječ o satiri na američku filmsku industriju. Glavni junak Griffin Mill izvršni je producent holivudskog studija čija je zadaća izbor filmova koji će se te godine snimati. U njegove ruke ili u ruke njegovih pomoćnika godišnje stigne na tisuće scenarija, a jasno je da svi oni neće dobiti zeleno svjetlo, već će se tek maksimalno njih dvadesetak pretočiti na film. Naravno da si je na račun toga Mill tijekom godina stvorio niz onih kojima baš i nije omiljen, a dodatni problemi po njega nastaju kad počne redovito dobivati razglednice s prijetnjama smrću za koje je siguran da ih šalje neki od scenarista koje je odbio. Da situacija bude gora, po Hollywoodu se priča da mu je posao u opasnosti jer ga njegov studio želi zamijeniti mlađim producentom, što dodatno unosi strah i paniku u Milla, koji se ipak odluči konfrontirati s tipom za kojeg je uvjeren da mu šalje prijeteća pisma.
Ovaj je film na kraju zaslužio tri nominacije za Oscara (najbolja režija, montaža i adaptirani scenarij), a Igrač je specifičan i po tome što je Altman u njemu snimio i prilično mnogo scena koje su gotovo pa identične scenama u poznatim klasicima ili posjećaju na njih. Film je također specifičan jer se u brojnim "cameo" ulogama u kojima glume sami sebe pojavljuju mnogi poznati glumci, a jednu od najboljih uloga karijere odigrao je Tim Robbins. Iako je jedinog Oscara Robbins dobio desetljeće kasnije za sporednu ulogu u Mističnoj rijeci Clinta Eastwooda, prva polovica 90-ih ipak je bilo njegovo zlatno razdoblje. u Tih nekoliko godina nanizao je nekoliko sjajnih uloga u filmovima kao što su "Jacob's Ladder", "Short Cuts", "Bob Roberts" (kojeg je i sam režirao), "Mr. Hulahoop" te naravno legendarno "Iskupljenje u Shawshanku". Igrač je pametna, duboka i prilično cinična satira na sam Hollywood i filmsku industriju i definitivno je jedan od najboljih filmova ikada snimljen o samom Hollywoodu.
Primjedbe
Objavi komentar