Puno se
pričalo o ovoj seriji i prije no što se počela emitirati. Gotovo pa nije bilo
dana da s raznih portala nisu iskakali razni plaćeni oglasi koji su
navlačili ljude da krenu gledati ovu seriju, a čim su se pojavile
prve dvije epizode ta je silna galama i kakofonija nekako brzo utihnula. Ne
znam je li Teror, odnosno serija koju nam donosi slavni Ridley Scott (a čovjek
je bio tek jedan od deset producenata) kako se najavljivala u nas i koja je
dobrim dijelom snimana na otoku Pagu, tako brzo razočarala one koji su i
prije prve epizode tako glasno galamili o njoj ili su se isti ti vrlo brzo
prebacili na odbrojavanje do neke nove nabrijane serije. I stvarno, s prvih
nekoliko epizoda Terora imao sam jako veliku borbu i malo je nedostajalo da
dignem ruke od ove stilski daleko više britanske, nego američke serije. Nekako
sam ipak uspio izdržati tih prvih epizoda u kojima upoznajemo okolnosti,
likove, odnose među njima i njihove motivacije, a na kraju se ipak to pokazalo
kao dobrom odlukom. Kako se serija razvijala, tako je Teror postajao sve
zanimljiviji da bi na koncu kulminiralo s posljednjih nekoliko
zaista fantastičnih epizoda pa na kraju mirno mogu reći da je ovo bila
sasvim pristojna i dobra serija.
Nakon
fantastičnog uspjeha serije "The Walking Dead" američka kabelska
televizija AMC shvatila je kako bi horor mogao biti njihova prava zlatna koka.
Tu su novu kokicu pronašli u romanu po imenu "The Terror" američkog
pisca Dana Simmonsa. Riječ je o fikcionalnoj priči sa stvarnim osobama koja je
smještena u arktička bespuća između 1845. i 1848. godine. Bilo je to vrijeme
kad svijet i nije bio potpuno istražen, bilo je tu još puno
nepoznanica, a vodeće svjetske sile natjecale su se koja će prva doći do
nekih novih otkrića. Nakon što su otkriveni svi kontinenti, moreplovcima i
pustolovima najveći izazov ostali su Arktik i Antarktika, a skupina koju
pratimo u ovoj seriji dobila je zadatak otkriti sjevernozapadni arktički prolaz.
Na ekspediciju je u dva broda, Terroru i Erebusu, krenulo oko 150 mornara
i vojnika, predvođeno kapetanima Johnom Franklinom i Francisom Crozierom. Svi
ti istraživači u stvarnosti su i postojali te su ova dva broda i zapravo zapela
negdje u arktičkom ledu, a upravo ta činjenica da se zapravo uopće ne zna što
se dogodilo sa svim tim ljudima (naravno da se sasvim logički pretpostavlja da
su svi oni izginuli) poslužila je kao ideja za knjigu, a potom i seriju.
Koliko je
Teror horor, jednako toliko je i fantazija, pustolovni film, drama, povijesni
film i psihološki triler, pravi crossover gotovo svih žanrova osim valjda
romantične komedije, mjuzikla i porna. Već sam na početku naveo da serija
kreće prilično sporo, no na kraju gledajući, taj se način dramatizacije (ne po
prvi puta) pokazao kao sasvim dobro rješenje jer imamo dovoljno vremena
upoznati sve važne likove i odnose među njima. Tako vidimo da između dvojice
kapetana, vođe ekspedicije Franklina i njegovog zamjenika Croziera vlada neka
netrpeljivost koja nadilazi standardni rivalitet među dvojicom časnika željnih
slave. Od samog početka članovi posade stvaraju male klanove, mnogi od njih
igraju svoje igrice i manipuliraju drugima, a kako kreću problemi tako vidimo
da posada nije ni približno jedinstvena.
Iako sredina
19. stoljeća i nije toliko davna povijest, ljudi su tada bili još daleko
praznovjerniji nego danas te je prilično prisutan bio i strah od nepoznatog.
Priče o raznim čudovištima, morskim nemanima i duhovima ljudima su tjerale
strah u kosti, a mnogi su vjerovali da su takva stvorenja doista i stvarna.
Tako vrlo brzo i u Teroru vidimo da ova posada ima posla s jednom i više nego
stvarnom nemani (ili je to samo još veći nego inače polarni medvjed?), no ona
nije jedini problem s kojom se susreću. Kako vrijeme prolazi i engleski mornari
sve više počinju shvaćati da im vjerojatno nitko neće doći u pomoć, tako
situacija postaje sve paničnija, planiraju se i organizacije pobuna protiv
vodstva ekspedicije. Dodatni problem je što su ljudi sve bolesniji, hrane je
sve manje, a napadi čudovišta su sve učestaliji. Ono u čemu je ova serija
najbolja je prikaz straha, ludila, beznađa i užasa u koji cijela posada
polako tone te kako u takvim situacijama obično na površinu isplivaju
spletkaroši kojima je jedina intencija spašavanje samih sebe.
Iako je ova serija američka, jako je dobra odluka bila da se kompletna glumačka postava popuni britanskim glumcima. Od kapetana (Ciaran Hinds i Jared Harris )pa do malih od palube svi su redom Britanci (osim nekolicine Eskima), a ovo je jedna od onih serija u kojima mi je ta minimalna količina teatralnosti u njihovoj glumi sasvim odgovarala. Upravo uvjerljiva gluma jedan je od najboljih segmenata ove serije i svi ti Englezi, Škoti, Irci i Velšani sjajno su utjelovili svoje likove i odlično su prikazali psihička stanja te njihovo moralno i fizičko poniranje. Iako sam imao dosta skepse oko ove serije, The Terror se na kraju pokazao kao sasvim dobra serija koju bih preporučio svim onima koji vole kompleksne sadržaje, a posebno je dobro što je ovih deset epizoda potpuno zaokružena priča i što ne bi trebalo biti sljedećih sezona.
IMDB LINK
Primjedbe
Objavi komentar