Mi i oni, baš kao u slavnoj pjesmi Pink Floyda s Dark Side of the Moon, debitantski je dugometražni film mladog britanskog redatelja Joea Martina. Nije teško pogoditi tko su uzori ovom filmašu jer očite utjecaje i Guya Ritchiea, Dannyja Boylea te neizostavnog Quentina Tarantina, na kojeg se žele pozivati valjda svi oni koji snimaju krimiće od sredine 90-ih godina, vidimo već od samog početka. Stilski i vizualno tu ima i nešto još jednog relativno novog i zanimljivog britanskog filmaša Bena Wheatleyja, no Ritchie te filmovi poput "Snatcha" i "Lock, Stock..." očiti su uzor ovom mladom filmašu. Jedan od uzora ovdje je svakako i legendarni Hanekeov psihološki triler "Funny Games", a iako "Us and Them", barem za sada, i nemaju neke posebne ocjene, meni se ovaj film čak i svidio iako je već sada valjda svima jasno da ovdje i nema nešto posebno novoga. Osim što se za razliku od Ritchieja, Tarantina ili Boylea ovdje može iščitati i malo marksističke misli.
Zapravo ne malo, već marksizam i anarhizam ovdje doslovno cure s ekrana, pošto je glavni junak ovdje nezadovoljni mladić iz niže srednje klase po imenu Danny. On se nikako ne može pomiriti sa činjenicom da je situacija u svijetu takva da će on cijeli život morati raditi za neku crkavicu, dok najbogatijih jedan posto britanskog društva posjeduje više od polovice ukupnog britanskog bogatstva. Odluči zato Danny uzeti stvari u svoje ruke te okupi još dva poznanika, koji baš i ne razmišljaju kao on, no nije im mrska ideja da krenu u akciju protiv bogataša, tim više jer bit će tamo i nešto što će moći pospremiti u džep. Nudi Martin ovdje prilično radikalno, a pomalo i cinično rješenje, a o radnji ovaj puta ne bih puno otkrivao jer je ovaj film prepun iznenađenja. Iako ima ovdje i dosta klišeja koje smo mogli vidjeti i ranije, "Us and Them" se pokazao kao simpatičan i zanimljiv film, kojem je najveći problem što ipak ne uspijeva pogoditi pravu srž problema s kojim se bavi (kao što je recimo to sjajno Costa Gavras napravio u Čekiću), a Martin kao da si je uzeo možda veći zalogaj, nego što je bio spreman progutati pa potom i apsorbirati. Dodatni plus ovdje je dobar soundtrack, koji se sastoji od klasike pa sve do britpopa.
Primjedbe
Objavi komentar