Kad se Wake
in Fright 1971. godine pojavio u australskim kinima, ovaj se psihološki triler
smješten u unutrašnjost Australije, pokazao kao potpuni debakl. Ipak, s godinam
je uspio dostići kultni status, a na to je sigurno utjecala i činjenica da je
tijekom godina film izgubljen. Originalni filmski negativ je nestao, što je rezultiralo
time da su se godinama mogle pogledati samo verzije filma izrazito loše
kvalitete i verzije koje nisu bile cjelovite. Montažer filma Anthony Buckley
1994. godine dao si je zadatak pronaći bolje očuvanu kopiju filma u
necenzuriranoj verziji, a ta je potraga trajala čak osam godina. Negative Wake
in Fright uspio je pronaći tek 2002. godine u Pittsburghu i to u nekakvom
brodskom kontejneru na kojem je stajao natpis "za uništavanje".
Spasio je Buckley negativ, po kojem je 2009. godine Wake in Fright digitalno
remasteriran te je dobio novu priliku u australskim kinima, a ponovno je
prikazan i u Cannesu. Ovaj puta prošao je daleko bolje, a danas ga se
smatra možda i ključnim filmom za nastanak australskog novog vala.
Iako je od
njegovog snimanja prošlo gotovo pola stoljeća, Wake in Fright i danas je
prilično kontroverzan i šokantan, a snimljen je prema istoimenom romanu
australskog novinara i književnika Kennetha Cooka. Odmah nakon izdavanje knjige
koja je instatno postala hit u Australiji te je do danas doživjela niz
reizdanja, počelo se pregovarati o snimanju filma, no moralo je proteći gotovo
čitavo desetljeće da se to i realizira. Priliku da režira Wake in Fright dobio
je tada relativno nepoznati kanadski redatelj Ted Kotcheff, koji se kasnije
proslavio s Rambom. Snimanje je konačno počelo 1970. godine u području
pustinjske unutrašnjosti Australije, koje je i inspiriralo Cooka za pisanje ove
knjige, a "čast" da odglumi potpuno destruktivni gradić Bundanyabbu u
kojem se odvija radnja dobio je rudarski grad Broken Hill u Novom Južnom
Walesu.
Glavni junak
filma je mladi učitelj John Grant, kojeg sreća nije pomazila jer je poslan da
radi u selo u australskoj divljini. Naravno da se mladić srednje klase iz
Sydneya ondje baš i ne može uklopiti i da se ondje osjeća kao da potpuno trati
život, a za božićne praznike odluči barem na koji tjedan otići kući u Sydney.
No, kako bi se dokopao leta za Sydney, put ga nanese u "Yabbu", kako
lokalci nazivaju Bundanyabbu, prilično izolirano mjesto, čiji mještani se s
nesnosnim vrućinama i pustinjskim suncem bore uz ogromne količine alkohola.
Učitelj ondje sav novac izgubi na kocki i zaglavi u ovom gradiću sa skupinom
totalnih luđaka, manijaka kojima je alkohol potpuno uništio mozgove. U nekoliko
dana prožetih potpunom autodestrukcijom i nihilizmom, očito nekarakterni
učitelj se povede za lokalcima i pridružuje im se u cjelodnevnim seansama
ubijanja u alkoholu i kasnijoj destrukciji, koja se sastoji i potpuno
bezrazložnom ubijanju klokana.
Jasno da
skupina takvih manijaka ne može imati neki normalan hobi kao što je, ne znam,
vezenje goblena ili skupljanje salveta. Oni svakog dana potpuno
pijani sjedaju u auto s puškama u rukama te odlaze u pustinje kako bi
masakrirali jadne klokane, a u jednoj takvoj bolesnoj seansi pridruži im se i
učitelj. Htio bih tu upozoriti sve one koji su osjetljivi na scene mučenja da
se ne iznenade jer ovdje je mučenje životinja prikazano na stvarno užasan i
nažalost realističan način, a ono što ovi ljudi rade nedužnim životinjama za
svaku je osudu. Ponajviše zbog tih scena ubijanja životinja, ali i zbog
cjelokupnog nihilističkog i autodestruktivnog prikaza društva, Wake in Fright
je i nakon prikazivanja izazvao tolike kontroverze i zbog toga vjerojatno
početkom 70-ih u prilično konzervativnoj državi kao što je tada bila Australija
i nije imao šanse.
Da se vratim
još na te užasne scene ubijanja klokana, na samom kraju filma stoji objašnjenje
producenata da su scene lova snimljene tijekom pravog lova na klokane, no u
njemu nisu sudjelovali glumci, već profesionalni lovci. Naglašeno je kako su
upravo iz razloga što je već tada klokan bio izrazito ugrožena životinja i što
mu je opstanak upitan, te scene snimljene "uncut" i to nakon
konzultacija s vodećim organizacijama za zaštitu životinja u Australiji i
Velikoj Britaniji. Očita je bila namjera da se s tim scenama izazove šok i da
se pokuša utjecati na svijest ljudi, a efekt se na gledatelje definitivno tim
užasnim, neki bi rekli možda i nepotrebnim scenama, zasigurno postigao o čemu
je svjedočio i velik broj ljudi koji je napustio premijeru filma u Cannesu.
Zanimljivo je i kako je redatelj filma Kotcheff vegetarijanac, koji je svoju
odluku da u film uvrsti kontroverznu i uznemirujuću scenu lova branio do kraja.
Zanimljivo je kako je Wake in Fright tek jedan od dva filma koji je dva puta prikazan u Cannesu, a veliki Martin Scorsese za ovaj je film rekao sljedeće: "Wake in Fright je duboko, stvarno mislim duboko uznemirujuć i šokantan film. Prvi puta sam ga vidio na premijeri u Cannesu 1971. godine i sjećam se da sam potpuno ostao bez teksta. Vizualno, dramaturški, atmosferički i psihološki, ovaj je film prekrasno nijansiran i jedan je od onih filmova koji se ne zaboravljaju, zajedno s glavnim junakom kojeg je odigrao Gary Bond." I stvarno, lik učitelja kojeg tumači Bond jedan je od onih likova koji od naizgled normalnih i moralnih ljudi u vrlo kratkom vremenu postane potpuno drukčije biće. Umjesto da se suprotstavi onima koji su nemoralniji i gori od njega i koji ga vuku prema dolje, on se prepusti niskim strastima i postane isti kao ekipa iz "Yabbe". Godine 2017. je napravljen i remake ovog filma i to kao mini-serija od dvije epizode, no prošla je prilično nezapaženo i oni koji su je pogledali, tvrde da nije ni sjena ovog hiperrealističnog i brutalnog kultnog filma.
Primjedbe
Objavi komentar