Odmah
nakon što se pojavila, nova filmska verzija kultnog distopijskog
romana "Fahrenheit 451" američkog pisca Raya Bradburyja,
dočekana je đonom i od strane kritike i od publike, koja je filmu
snimljenom u produkciji televizijske platforme HBO dala prilično
porazne ocjene. Ja ipak ne bih bio toliko strog jer verzija koju je
režirao i za koju je scenarij napisao američki filmaš iranskog
porijekla Ramin Bahrani zapravo uopće nije toliko loša kako sam se
pribojavao nakon prilično obeshrabrujućih kritika i recenzija. Kao
prvo, treba biti i dosta hrabar pa krenuti sa snimanjem filma za koji
u startu znaš da će vrlo vjerojatno biti dočekan hladno pošto je
netko pola stoljeća prije tebe već snimio film po istom književnom
predlošku. I taj netko nije bilo tko, već genijalni prvoborac
francuskog novog vala, Francois Truffaut, kojem je "Fahrenheit"
iz 1966. godine i jedini film koji je snimio na engleskom jeziku. I
Truffautov film i danas mnogi smatraju remek-djelom u kojem je sjajno
na filmsku vrpcu prenio Bradburyjeve zamisli iz knjige, a usput je
unutra uspio ubaciti i nešto svoje i prepoznatljivo.
Također,
od izlaska Bradburyjeve knjige prošlo je već 65 godina, a od
snimanja Truffautovog filma više od pola stoljeća, tako da je bilo
i nemoguće očekivati da će ova čuvena distopija u kojoj
vatrogascima nije zadaća gašenje požara, već paljenje knjiga,
izazvati iste reakcije kao i tada. U međuvremenu je napisano bezbroj
distopijskih knjiga, snimljeno isto toliko distopijskih filmova, tako
da je letvica u posljednjih pola stoljeća po pitanju ne samo ideja,
već i realizacije i prezentacije iznimno visoko podignuta. Jasno da
je Bahrani na sebe uzeo ne samo opasan, već i zahtjevan zadatak jer
je Bradburyjevo remek djelo trebalo prilagoditi današnjem vremenu u
kojem knjige ne samo da se više ne čitaju nego čitaju u klasičnom
papirnatom formatu, već i u digitalnom izdanju. Tako "vatrogasci"
u ovom filmu ne pale samo klasične knjige, već uništavaju i
softvere i hardvere na kojima se nalazi pisana riječ koja bi mogla
pogubno utjecati na dobro utrenirano i poslušno općinstvo.
No,
ljudi kao ljudi, nikad oni zadovoljni. Tako i u ovom Bradburyjevom /
Bahranijevom svijetu bliže ili dalje budućnosti, i dalje postoje
oni koji kriomice skrivaju knjige i e-knjige, razna likovna i
glazbena djela pokušavajući ih tako prenijeti i na sljedeće
generacije. U ovom mračnom i zapravo tužnom svijetu iz ove priče
(Bahrani je radnju smjestio u Cleveland) misija je uspješno
provedena i ljudi su doista postali ovce. Halapljivo gutaju sve ono
što im se servira, a glavna im zabava više nisu nogometne utakmice
i emisije tipa "Ljubav je na selu", već oni uživo prate
akcije vatrogasnih postrojbi, koje traže preostale Eelse (jegulje),
odnosno one koji još pokušavaju sačuvati pisani riječ. Posve je
jasno zašto se vladajuća elita toliko bori da se uništi svaki trag
pisane riječi - knjigama, filmovima, muzikom i slikama šire se
ideje, a ideje su, znamo to dobro, jako opasne. I kad slušaju ili
čitaju razne ideje iz knjiga, ljudima svakakve ideje mogu pasti
napamet, a posve je jasno da to vladajućoj eliti nimalo ne odgovara.
Glavni
likovi ovdje su kapetan Beatty, hladnokrvni i sadistički zapovjednik
vatrogasaca iz Clevelanda, koji naprosto uživa u paljenju knjiga i
mučenju onih ljudi koji se zateknu s knjigama u rukama. Beattyja je
utjelovio poznati karakterni glumac Michael Shannon i čovjek je svoj
zadatak odradio pomalo klišeizirano, ali sasvim dobro što i ne čudi
jer i izgleda kao da je nekoga maloprije ubio. No, pomalo mi je
problematično što mu je ovaj lik dosta sličan onome koji je
utjelovio u Oscarom nagrađenom Del Torovom "Obliku vode" i
nadam se da se ovaj zanimljivi glumac neće u budućnosti ukalupiti u
slične gotovo pa karikaturalne likove jednodimenzionalnih negativaca
jer bi to stvarno bila šteta. Njegova desna ruka u ovoj verziji
"Fahrenheita" je Guy Montag, mladi vatrogasac kojeg je
Beatty uzeo pod svoje još kao dječaka (glumi ga Michael Jordan,
naravno ne onaj Michael Jordan iz Chicago Bullsa, već mladi
afroamerički glumac koji si je između imena i prezimena dodao slovo
"B", valjda kako ga se ne bi miješalo s gospodinom
Zrakom). On se pak nikada u životu nije susreo s knjigom i u početku
djeluje kao tipični režimski vojnik. No, počinje Montag ubrzo
propitkivati i samog sebe i cijeli sustav, a njegova uvjerenja
počinju se mijenjati kad mu ruku dopadne Dostojevski.
Dakako da se ova verzija ni u kojem slučaju ne smije uspoređivati s Truffautovom, jer, naglasio sam već, vremena su se promijenila i stvarno smo mogli u posljednjih pola stoljeća vidjeti svašta. Ovaj puta neću biti jedan od onih koji će pljucnuti prema Bahraniju i reći da je iskasapio nešto veliko jer mislim da to ne bi bila istina. Poruka je ostala ista kao i u originalu te je čak i uspješno prenesena, a priča je podosta osuvremenjena i prilagođena duhu vremena i taj dio je sasvim korektno odrađen. Kao najveći problem ovdje bih izdvojio ipak neke određene rupe u priči i određeno brzanje koje one kojima sama priča i nije otprije poznata može na trenutke dovesti do zbunjenosti. To zapravo i ne čudi jer vjerujem da nije tako opsežnu i duboku knjigu bilo nimalo lako prebaciti u film trajanja stotinjak minuta. No, ako i ova verzija privuče ponekog klinca koji za Bradburyja možda i nikad prije nije čuo i nagna ga da se zainteresira za knjigu, pa nakon nje za neku drugu knjigu, onda možemo biti mirni. Tada valjda nećemo ponovno doživjeti da se knjige spaljuju. Barem se nadam.
Primjedbe
Objavi komentar