"The Fortress" je povijesna ratna drama snimljena po istinitim
događajima iz 1636. godine, koju je korejska kritika izabrala za
najbolji film 2017. godine, dok je u izboru za azijski film godine dobila
nagradu za najbolju fotografiju. Radnja je smještena u 1636. godinu kad
je kineska dinastija Qing napala korejsko kraljevstvo i pokušala je
staviti u vazalski odnos. U bijegu pred kineskim osvajačima,
korejski kralj Injo sakrio se u utvrdu u planinama po imenu
Namhansanseong {kako se u originalu i naziva ovaj film}. I kako je to već išlo u tim srednjovjekovnim ratovima,
krenula je dugogodišnja borba iscrpljivanja. Kinezi i njihovi saveznici
mjesecima su Koreance držali u obruču u tvrđavi, diplomati su pokušavali
doći do mirnog rješenja, no na kraju je sve to kulminiralo
neravnopravnim okršajem u kojem je puno brojnija kineska vojska potukla
Koreance, a Koreja je pod upravom Kine ostala sve do kraja 19. stoljeća,
da bi ih ubrzo potom okupirali drugi susjedi, Japanci.
I mora se priznati da ovaj film u kojem glavnu ulogu igra jedan od
najpoznatijih korejskih glumaca Byung-hun Lee obiluje scenama borbe koje
su snimljene na doista impresivan način i djeluju iznimno realistično.
Nema tu kompjuterskog nadoštukavanja desetaka tisuća boraca, radilo se
tu na old-school način s brojnim statistima i kaskaderima i taj je
segment stvarno jako dobar. No, ono što je problematično je ostatak
filma, koji djeluje dosta monotono, na trenutke i dosadno te je
definitivno previše razvučen. Dobar dio filma odvija se u odajama
korejskog kralja kojeg deseci savjetnika savjetuju i neki mu predlažu da
se upusti u borbu, a neki mu predlažu da pristane na kompromise i
podčini se Kinezima. I u Južnoj Koreji očito vole ovakve skupe spetakle
pa je ovaj film već u prvom vikendu
prikazivanja pogledao milijun tamošnjih gledatelja. Ukupno je "The Fortress"
zaradio gotovo 30 milijuna dolara na kino-blagajnama, a prikazan je u
kinima u tridesetak zemalja. Posebno mi se svidjelo ovdje što unatoč
tome što je riječ o epskoj povijesnoj priči, film nije skrenuo u
patetiku i nepotrebno patriotiziranje ili heroiziranje, već su se
događaji pokušali ispripovijedati na način da to bude što realnije i
objektivnije te da se prikaže na koji je način Koreja, pokazat će se, na
više od tri stoljeća ostala bez vlastite države.
Primjedbe
Objavi komentar