Američki san
krilatica je koja se provlači već desetljećima i ideal je to koji je u
međuvremenu u potpunosti promijenio svoj smisao. I dok se nekada pod američkim
snom podrazumijevalo da u toj zemlji beskrajnih mogućnosti onaj koji
vrijedno radi, onaj koji je inteligentan, spretan i sposoban, uz minimalnu
dozu sreće ima šansu uspjeti za što su trebale godine, desetljeća, a nekada bi
uspjeh ostvarile tek sljedeće generacije, danas se računa da bi se američki san
trebao i morao ostvariti preko noći. I to po mogućnosti sa što manje rada
i truda, a ta vizija američkog sna dakako nije svojstvena samo Americi,
već i cijelom svijetu. Jer zašto bi se za uspjeh, bogatstvo ili slavu strpljivo
i vrijedno radio, kad vidimo da se to može postići preko noći. Zato i ne čudi
da su današnjim klincima uzor razni kriminalci, bezveznjaci i
posvuduše koji se normalnim ljudima svakodnevno rugaju s tih silnih
portala i koji nas svakodnevno maltretiraju s pričama koje pošten svijet dovodi
na rub moždanog udara i koje ne mogu zanimati nikoga tko koristi barem dva
posto mozga. Vide mladi te kretene pa si valjda pomisle ma koji vrag ću se ja
mučiti i pošteno i strpljivo raditi pa se vjerojatno utopiti u masi, kad gle
ovog, nit' je pametniji, nit' je ljepši od mene, a svaki se dan naslikava na
drugom kraju svijeta i uživa u životu, dok ja bubam diferencijalne jednažbe,
drugi balkanski rat ili čitam "Smrt Smail-age Čengića". Kad se tome
doda da današnji klinci zasigurno imaju dojam da se u njihovim životima ništa
zanimljivo i značajno ne događa, a svakodnevno putem raznih društvenih mreža i
kvaziportala vide kako brojni njihovi vršnjaci uživaju i zabavljaju
se, onda i ne čudi da klinci dolaze na svakakve ideje. No, skupina
studenata iz mjesta Lexington u Kentuckyju 2004. godine ipak ih je gotovo sve
uspjela nadmašiti.
Spencer
Reinhard (Barry Keoghan, sjećamo ga se iz "Dunkirka" i "Ubojstva
svetog jelena") student je umjetnosti i on ima dojam da život samo
prolazi pokraj njega, a kad posjeti sveučilišnu knjižnicu u kojoj se čuva
zbirka rijetkih i starih knjiga, među kojima i originalno Darwinovo
"Podrijetlo vrsta", on dođe na ideju da bi te knjige mogao ukrasti.
Čudi se dečko čak kako se nitko toga prije njega nije dosjetio. Jer knjižnica
je slabo čuvana, na odjelu u kojem su te rijetke knjige nalazi se tek jedna
knjižničarka, a zgrada nema ni zaštitare. Kad on svoju ideju ispriča prijatelju
Warrenu Lipki (Evan Peters), on shvati da akcija pljačke uopće ne bi trebala
biti toliko neizvediva. Krenu ova dva mladića razrađivati detalje i pod
utjecajem brojnih sličnih filmova koje su gledali odluče doista isplanirati
pljačku. I dok Spencer i dalje vjeruje da je sve što rade na razini neke
bolesne igre i zafrkacije, Lipka je i više nego ozbiljan pa ova kriminalna
družina koja će se ubrzo i povećati doista i krene u akciju.
I ne morate
se brinuti, nisam s ovim nešto puno zaspoilao jer na samom početku filma vidimo
da su se ovi priučeni razbojnici stvarno odlučili na ovaj suludi potez. Naziv
"Američke životinje" očito je prilično dvosmislen jer osim što se
odnosi na skupinu ovih klinaca, tako se naziva i jedno poglavlje u
Dawrinovoj knjizi koju je ova družba odlučila ukrasti. Ove priče se uhvatio
Bart Layton, britanski filmaš koji je do sada najpoznatiji bio po
dokumentarcima (vjerujem da se mnogi sjećaju filma "The Imposter",
još jedne nevjerojatne priče o mladom Španjolcu koji je samog sebe podvalio za
nestalog sina obitelji iz Teksasa), a i u "American Animals" ostao je
donekle vrijedan dokumentarnom stilu. Ne samo što je ovaj igrani film i
snimljen u gotovo pa dokumentarističkom stilu, već je Layton u njega ubacio i
prave dokumentarne segmente u kojima stvarne "američke životinje"
pričaju o onome što su napravili, kako su se na tako nešto uopće odlučili i
kakve je to implikacije imalo na njihove živote. Takvim je pristupom uspio
unijeti Layton određenu dozu svježine u svoj film, koji ne manjka
na uzbuđenjima i iznimno je dinamičan i film je premijeru imao na Sundance
film festivalu, gdje je bio u konkurenciji za glavnu nagradu.
Unatoč tome što je stvarno riječ o zanimljivom, originalno koncipiranom i dobro osmišljenom filmu, "American Animals" ne samo da je doživio priličan debakl u kinima, već je izbio i priličan skandal pošto je distributer optužen da je sam kupovao kino ulaznice i potom ih dijelio kako bi se povećale brojke. Ovo je zapravo više-manje nebitno, no ustvari i dosta govori o publici, i to ne samo američkoj, a to je da danas u kinima jako teško dobro prolaze filmovi koji nisu o superjunacima ili slične teme koje se u Hollywoodu nesmiljeno štancaju. Posebno me čudi da ovaj film nije imao poseban odjek među mlađom publikom, za koju je prvenstveno i bio namijenjen, no kad se vratimo na početak teksta, to me zapravo i ne bi trebalo čuditi. Jer ovim se filmom pokazuje da moderna vizija američkog sna može imati i ozbiljne posljedice i da bi se za svoje postupke trebalo i odgovarati, a to je očigledno nešto što mladež baš i ne želi znati i valjda želi vjerovati da je sve doista moguće. Uz to, "American Animals" može se pohvaliti i izvrsnim soundtrackom, a to je nešto uvijek posebno cijenim kod filmova.
IMDB LINK
Primjedbe
Objavi komentar