Čileanac
Sebastian Lelio pozornost je na sebe skrenuo provokativnom dramom "Una
mujer fantastica" za koju je osvojio i Oscara za najbolji film izvan
engleskog govornog područja, a i nakon tog filma nastavlja se Leio baviti dosta
provokativnom tematikom. Bilo bi nepošteno reći da mu je Oscar otvorio vrata
angloameričkog tržišta, pošto je već krajem 2016. godine upravo on izabran da
napiše scenarij i režira film po romanu "Disobedience" Naomi
Alderman. Priča o dvije lezbijke iz ortodoksne židovske londonske zajednice
očito je posebno zaintrigirala poznatu glumicu Rachel Weisz (također Židovka iz
Londona, no ne baš ortodoksna očito). Weisz je i sama odigrala jednu od dvije
glavne uloge, ženu po imenu Ronit Krushka, kćer poznatog rabina, koja se vraća
kući dvadesetak godina nakon što je napustila obitelj i zajednicu. Razlog
povratka nije nimalo lijep. U London se iz New Yorka ova žena koja se danas
zove Roni Curtis i bavi se umjetničkom fotografijom vraća jer joj je umro otac
s kojim nije bila u kontaktu godinama.
Njezin povratak izazove prilične reakcije židovske zajednice, koja je praktički
na nju već zaboravila i gotovo nitko nije očekivao da će se vratiti. Nitko,
osim Esmi, žene s kojom je Ronit prije dvadesetak godina bila u vezi, a kad je
ta njihova veza otkrivena, Ronit je otišla i više se nikome nije javila. S
druge strane, Esmi se udala za Ronitinog bratića Dovida, također ortodoksnog
Židova koji je progamirani nasljednik starog rabina. Kad se Esmi i Ronit
ponovno susretu, iznova se probudi strast među njima, a to bi u probleme moglo
dovesti obje, posebno Esmi. Iako ovaj puta u filmu nema transvestita,
transseksualaca ili čega već sve trans ima, posve je jasno zašto je i ovaj
Leliov film toliko provokativan. I u "Neposlušnosti" se bavi Lelio
svojevrsnom zabranjenom ljubavi jer gotovo podjednako koliko je nezamisliva
veza mladog transseksualca sa starijim oženjenim muškarcem u njegovom Čileu,
jednako toliko je očito nezamisliva i lezbijska veza u ortodoksnoj
židovskoj zajednici.
Uz opet jako dobru Leliovu režiju, najveća vrijednost ovog filma ipak su tri
glavne uloge, koje su jako dobro odigrali Weisz, ali i Rachel McAdams kao Esmi
te Alessandro Nivola kao Dovid. Svo troje su iznimno uvjerljivi kao tri lika
koja su na potpuno različite načine odlučila prihvatiti svoje predestinirane
uloge u zajednici. Ronit se tako jedina pobunila protiv striktnih i strogih,
arhaičnih pogleda na život u kojem je ženina isključiva dužnost povinovati se
željama obitelji, udati se za uglednog člana zajednice i rađati mu djecu. Iz
sigurne pozicije kćeri uglednog rabina ona je odlučila otići na drugu stranu
svijeta jer je bila svjesna da to ne bi bila ona i nije se željela pokoriti i
prihvatiti nametnuto joj stanje stvari. S druge strane, Esme nije imala
hrabrosti učiniti isto, već je odlučila ispuniti očekivanja zajednice, udati se
za čovjeka kojeg uopće ne voli, dok je Dovid svjestan da se Esme za njega udala
bez ljubavi, samo zato što je društvo od nje to očekivalo. Tako ovdje imamo
dvije nesretne žene, od kojih je jedna nesretna jer je ostala, a druga što je
morala otići.
Ovim filmom Leilo kao da je ušao na teren pionira nečeg što se naziva "New
queer cinema pokreta" Todda Haynesa (Far from Heaven, Carol, I'm not
There), a koliko vidim i u sljedećem filmu "Gloria", čija je
premijera predviđena za ovu godinu, ovaj će se Čileanac baviti ženskim slobodama
i pravima. Vidjet ćemo kako će se karijera ovog u svakom slučaju zanimljivog
filmaša u budućnosti razvijati i hoće li se i dalje nastaviti držati slične
tematike ili će se pozabaviti i nekim drugim pitanjima.
"Disobeidence" je inače premijeru imao na Toronto film festivalu
2017. godine, poslije čega je prikazan na još brojnim festivalima, a mora se
priznati da su Leilo i njegova koscenaristica Rebecca Lenkiewicz fino
struktirali ovu priču, koja se malo pomalo otvara i u kojoj imamo i jednu
podosta eksplicitnu scenu između dvije glavne junakinje. U svakom slučaju
zanimljiv i iznimno provokativan film kojim se otvaraju pitanja o zatvorenosti
i isključivosti, ali i seksualnosti u religijskim društvima, koja očito nikako
da uhvate korak s vremenom te i dalje kao da su zapela u srednjem vijeku. I to
ne samo po pitanjima seksualnosti.
IMDB LINK
Primjedbe
Objavi komentar