Vjerujem da
su se mnogi ljubitelji filma prilično šokirali kad su negdje u ovo vrijeme
prije četiri godine čuli da je umro Robin Williams. Šok, vjeverica i
iznenađenje bili su još i veći kad se ubrzo saznalo da si je Williams sam
oduzeo život, a potpuni šok uslijedio je kad se ispostavilo da je čovjek
bolovao od depresije. Depresija i Robin Williams? Onaj nevjerojatni
simpatični čovječuljak koji stalno izvodi grimase, krevelji se, zafrkava,
nasmijava sve oko sebe i djeluje kao da u sebi ima toliko energije da bi mogao
pokrenuti brzi vlak od Pitomače do Kloštra Podravskog boluje od depresije?
Priču o liku i djelu ovog poznatog komičara donosi nam ugledna američka
dokumentaristica i dvostruka dobitnica Primetime Emmyja Marina Zanevich, koja
se očito ispraksirala u sličnim biografskim dokumentarcima. Snimila je žena do
sada filmove o kontroverznom francuskom poduzetniku Bernardu Tapieu,
eksperimentalno kazališnom redatelju Robertu Wilsonu, redatelju Romanu
Polanskom i komičaru Richardu Pryoru, a sada je red očito stigao i na
Williamsa.
I mora se
priznati da je Zanevich gotovo pa školski odradila ovu biografiju, bez previše
eksperimentiranja i mudrovanja snimila je ona klasični biografski dokumentarac
u kojem donosi priču o Williamsu od početka do kraja. Pratimo tako Williamsov
život od početaka i djetinjstva u Detroitu pa selidbu u San Francisco, što je
zapravo vjerojatno najviše utjecalo na njegovu budućnost i odabir profesije.
Saznajemo razne detalje iz njegove mladosti i razdoblja kad se probijao kao
komičar po raznim ćumezima San Francisca i Los Angelesa, kao i da se, ubrzo
nakon što se proslavio, odmah navukao na život zvijezde. Tijekom trajanja
cijelog filma autorica pokušava proniknuti u um Robina Williamsa i postavlja si
pitanje koje sam i ja postavio u prvom odlomku. Ma je li moguće da je Robin bio
usamljen i depresivan? Je li moguće da su vječita nasmiješenost i zafrkancija
bili samo fasada kojom je skrivao jednu duboko nesretnu osobu?
O godinama provedenim u društvu Williamsa govore u ovom filmu brojni njegovi prijatelji i komičari poput Billyja Crystala, Stevea Martina ili Erica Idlea, govore i redatelji filmova u kojima je glumio, ali i članovi njegove obitelji. Kroz snimke starih intervjua dosta o sebi govori i sam Williams, a imamo tu i jako puno arhivskih snimki Williamsovih nastupa, kao i snimki i fotografija iz njegovog obiteljskog albuma. Pokušava cijelo vrijeme autorica proniknuti u tajnu Williamsovog genija i dokučiti kako je moguće da je on bio gotovo pa podvojena ličnost, koja je na pozornici davala sve od sebe, a izvan nje je bio potpuno povučen i samozatajan. Je li baš ta spoznaja da je cijelog sebe davao u svakom nastupu, o čemu svjedoče brojni svjedoci vremena, utjecala na njegov život izvan pozornice i je li konstantna potreba da nasmijava sve oko sebe bila neka vrsta poziva u pomoć? Na ova i slična pitanja Zanevich pokušava pronaći odgovor, a u tome djelomično i uspjeva i u tome je možda i najveći uspjeh ovog filma pošto smo se posljednjih godina materijala o Williamsu mogli nagledati do mile volje.
Primjedbe
Objavi komentar