Iako su javne
televizije već odavno izgubile borbu s privatnim televizijom, sada i s
globalnim mrežama poput Netflixa, no ako se neka javna televizija može
pohvaliti da i dalje barem donekle prati korak s privatnom konkurencijom to je definitivno
britanski BBC. A serija koja je upravo završila na BBC-ju ne samo da ruši sve rekorde
u Britaniji tako da ju je Netflix odlučio otkupiti već nakon tri od šest emitiranih
epizoda i da se o njoj već tjednima naširoko piše u svim najbitnijim tamošnjim
medijama poput «Guardiana», «Bodyguard» je i najgledanija BBC-jeva serija u
posljednjih deset godina, čiju je zadnju epizodu uživo gledalo čak deset
milijuna ljudi. I moram priznati da se sva ta halabuka oko «Tjelohranitelja»
podignula s razlogom jer ova je trilerska serija doista izvanredna. Kreator ove
serije Jed Mercurio priču je smjestio u sam vrh britanske visoke politike, a
glavni junak je policijski narednik i bivši specijalac s iskustvom iz Iraka i s
ozbiljnim PTSP-om David Budd (Richard Madden, prepoznat će ga vjerojatno oni
koji su pratili «Igru prijestolja», on je bio onaj Stark koji je ubijen na
vlastitoj svadbi).
David je sada
dobio zadatak da bude šef osiguranja
kontroverzne
i konzervativne ministrice unutarnjih poslova Julie Montague (Keeley
Hawes,
sjećamo je se iz urnebesne komedije «Smrt na sprovodu»), koja planira
progurati
novi zakon o terorizmu koji bi bitno umanjio građanske slobode i
omogućio tajnim
službama da lakše nadziru komunikaciju među ljudima. Iako ova ministrica
predstavlja sve ono što Budd najviše prezire kad je politika u pitanju,
on će
se sada naći u situaciji da svojim životom mora garantirati za njezinu
sigurnost iako i sam i za nju, ali i za sve oko sebe predstavlja
priličnu opasnost, tim više jer odmah u prvoj
epizodi spriječi teroristički napad u Londonu pa je sada i njegova
obitelj na
meti terorista. Neću previše otkrivati o samoj radnji, no dodat ću da će
vrlo
brzo na površinu izbiti ne samo ozbiljne trzavice između policije i
tajnih službi koje će u opasnost dovesti cijeli sigurnosni sustav, kao i
da je
«Bodyguard» serija prepuna iznenađenja i preokreta.
Ono
što mi se
posebno sviđa kod ove serije je što nema nepotrebnog rastezanja i
razvlačenja i
što su autori sve što su htjeli reći komprimirali u šest prilično
intenzivnih i
napetih epizoda od šezdesetak minuta s petnaestak minuta dužim finalom.
Od
samog početka pa do kraja intenzitet ovdje nimalo ne opada, no što je
najbolje
od svega, «Bodyguard» je i iznimno odmjeren sadržaj koji imponira i
scenaristički i režijski, a velike zasluge da sve to tako dobro
funkcionira
pripadaju i glavnim junacima. Za razliku od nekih serija ili filmova u
kojima
sve vrlo brzo da naslutiti kako bi se sve moglo zaplesti i rasplesti,
ovdje je
to nemoguće i pomisliti. Jedno od najugodnijih serijskih iznenađenja
sezone,
definitivno, a one koje je planiraju gledati upozorio bih da se koliko
god mogu klone spoilera jer je "Bodyguard" serija koja ostavlja najbolji
dojam kad o njoj najmanje znaš.
Primjedbe
Objavi komentar