CASTLE ROCK (2018-19,SAD) – 7/10





Stephen King vjerojatno je najekraniziraniji američki pisac. Ako je vjerovati IMDB-u do sada je snimljeno ili se upravo snima čak 271 film ili serija po njegovim književnim predlošcima i jasno da u tom moru sadržaja ima i onog vrhunskog, ali i onog ne tako dobrog materijala. Kad King na salveti napiše broj mobitela i ostavi je zgodnoj konobarici u krčmi negdje u Texasu, vjerojatno i po tome netko snimi film, a dvojac po imenu Sam Shaw i Dustin Thomason došli su na ideju snimiti seriju koja bi trebala biti svojevrsni «best of King», Jer, «Castle Rock» nije serija koja je ekranizirana po jednoj priči ili romanu, već je to pravi koktel likova i okružja iz raznih Kingovih djela. Kako ne bi bilo zabune jer i sam King ranije nekim ekranizacijama svojih djela baš i nije bio pretjerano oduševljen, ovdje je i sam preuzeo ulogu izvršnog producenta te se sve razvija pod budnom paskom samog Kinga i superproducenta JJ Abramsa. Radnja je smještena na područje okruga Castle Rock u saveznoj državi Maine, gradiću u kojem se već godinama događaju ružne stvari i ljudi ondje umiru ili pogibaju pod misterioznim okolnostima, a ondje je i dobro poznati zatvor Shawshank.

I nema ovaj puta u Shawshanku simpatične ekipe poput Tima Robbinsa i Morgana Freemana, zatvor je to koji skriva mnoge tajne, a najveća od njih nalazi se skrivena duboko u podrumu. Nakon što stari upravitelj zatvora ode u penziju, otkrije se da je skriven u jednom od kaveza Shawshanka već četvrt stoljeća misteriozni mladić (Bill Skarsgaard, glumio klauna Pennywisea u posljednjoj ekranizaciji Kingovog «It») za kojega nitko ne zna ni tko je, ni kako je ondje završio. On sam ne priča puno, već samo traži da se pozove Henry Deaver (Andre Holland), odvjetnik iz Texasa, koji je ne samo odrastao u Castle Rocku, već se uz njega veže i jedna od najvećih misterija. Kao klinac Deaver je na desetak dana nestao da bi se potom pojavio bez spoznaje što se uopće događalo s njim u tom razdoblju, kada je poginuo svećenik koji ga je posvojio. Kad se nakon dvadesetak godina vrati kući, Deaver zatiče svoju dementnu pomajku Ruth (Sissy Spacek, sjećamo je se iz Kingove «Carrie»). Ona sada živi s umirovljenim policajcem Alanom (Scott Glenn), koji je Henryja i pronašao kao klinca kad se ovaj zagubio, a tu je i Molly (Melanie Lynskey), njegova prijateljica iz djetinjstva, koja ima sposobnosti čitanja misli.

Prilično neobična i šarena ekipa, složit ćete se, i imala je stvarno ova serija potencijala da bude pravi «the best of King», no imam dojam da se to i nije uspjelo ostvariti. Usprkos jako dobroj glumačkoj ekipi, usprkos zanimljivim likovima, usprkos tome što imamo bezbroj poveznica na razna Kingova djela (jedan od likova je i nećakinja Jacka Torrancea, kojeg se vjerojatno dobro sjećamo iz «The Shining»), usprkos tome što je okruženje izvrsno i radnja se odvija i u sadašnjosti i u prošlosti (barem se tako čini), što je čak i postignut standardno kingovski jezivi ugođaj, nije me serija pretjerano impresionirala. Ima tu dosta oscilacija i glavinjanja od izvrsnih do osrednjih epizoda, od klasičnog trilera i horora pa do zbunjujućeg sf-a kao u recimo «Dark» ili «Twin Peaks», a nema neke katarze.

U "Darku" i "Twin Peaksu" pa čak i "Stranger Things" vjerojatno se zapravo i skriva moj najveći problem s «Castle Rockom» jer su ove serije letvicu podigle stvarno jako visoko i u usporedbi s njima ovo kingovanje stvarno mi je djelovalo kao razblažena kamilica. Očekivao sam, iskreno, puno više od ove serije, koja mi je što je išla svome kraju postajala sve napornija, a nekako sam i pretpostavljao da na kraju neću dobiti zadovoljštinu rasvjetljenja. Naravno da se to nije dogodilo jer i prije završetka serije objavljeno je da će se snimati i druga sezona, tako da su autori zapravo dobro tempirali što su na kraju prve ostavili bezbroj upitnika. Činjenica je da je «Castle Rock» u svakom slučaju kvalitetan sadržaj, s kojim bi fanovi Kinga mogli biti zadovoljni. Srećom pa ja i nisam baš neki kingofil pa i nisam ostao pretjerano razočaran. Možda zato i što sam se već naučio da nemam prevelika očekivanja ni od čega pa se tada i ne mogu razočarati. A možda je problem i u tome što su i King i njegova djela toliko iscijeđena i izmuzena do krajnjih granica da je zapravo potpuno iluzorno od njega očekivati nešto svježe i novo.

Druga sezona nije donijela bogznakakav pomak bez obzira što imamo sada potpuno novu galeriju likova, a i okruženje se prilično promijenilo, bez obzira što se radnja i dalje zbiva u fiktivnom mjestašcu u Maineu, Castle Rocku. Sada je u središtu priče sudbina žene po imenu Annie Wilkes (Lizzy Caplan), mentalno bolesna medicinska sestra koja će upravo u Castle Rocku zaglaviti sa svojom kćeri Joy (Elsie Fisher, mlada glumica koje se sjećamo po upečatljivom debiju u hvaljenoj coming-of-age priči Eighth Grade). Oni koji malo bolje poznaju Kingov opus ime Annie Wilkes vjerojatno je zazvonilo i to s razlogom. Upravo je Annie lik kojeg je u kultnom filmu "Misery" utjelovila Kathy Bathes i Annie je ta koja je u svom ugodnom domu zatočila svog omiljenog pisca, a u drugoj sezoni "Castle Rocka" imat ćemo priliku saznati kako i zašto je Annie postala Annie.

Saznat ćemo također i da u Castle Rocku živi brojna zajednica Somalijaca, kao i da se sve ondje zapravo vrti oko misterioznog tipa i vojnog veterana u terminalnoj fazi raka Reginald "Pop" Merrill (uvijek dobro došli Tim Robbins). I dalje to djeluje dosta jezivo, nelagodno, no i dalje je najveći problem što imamo osjećaj kao da smo sve to negdje imali priliku vidjeti. Opet će se nad Castle Rock nadviti neke mračne sile, koje će se poklopiti s dolaskom Annie u to mjesto, a priča će se ovaj put razviti u smjeru "Invazije tjelokradica" i to od strane kulta sotonista. I dalje je ovo sasvim solidna serija, no nažalost ništa više od toga.

Primjedbe