Čudnu, baš čudnu i pomalo apsurdističku kombinaciju slapstick crne komedije, pustolovnog filma i westerna snimila su američka indie braća David i Nathan
Zellner. «Damsel» je jedan od onih filmova kod kojih je gotovo nemoguće
jednostavno odgovoriti na pitanje o čemu se ovdje radi, i stvarno ne mogu reći
da mi je film ni loš, nikako ni posebno dobar. Stilski ovo čak djeluje i kao
svojevrsna kombinacija braće Coen i Wesa Andersona, s rijetkim bljeskovima
ludila i sulude bizarnosti Alejandra Jodorowskog, no iako su likovi čak
zanimljivo osmišljeni i set-up je izvrstan, sve to nekako djeluje isprazno i
nedorečeno, a nema ni približno toliko šarma kao u filmovima gore spomenutih
genijalaca. Kao da Zellneri, koji su i sami odglumili epizodne uloge, nisu
znali što bi s tim zanimljivim tipovima i kao da su se zadovoljili s time da su
kreirali nekoliko dobrih likova koje su smjestili u fantastično okruženje
Divljeg zapada 1870-ih da nisu uspjeli do kraja suvislije razraditi priču koja
je definitivno imala potencijala.
Samuel
Alabaster (Robert Pattison u još jednoj riskantnoj ulozi) je mladić iz
Baltimorea koji se zaputio prema zapadu kako bi našao ljubav svog života,
djevojku po imenu Penelope (Mia Wasikowska, a siguran sam da simbolika ovog
imena i poveznica s Odisejom nije slučajna). Dolazi on do granica s indijanskim
teritorijem i stiže u potpuno bizarno mjesto sa suludom galerijom likova, a
ondje odlučuje angažirati zbunjenog propovjednika, čiji je zadatak vjenčati ih
jednom kad se nađu. Naravno da sve to ne ide tako lako jer, kako bi rekao
Rundek, život na granici je opasan i tvrd, a susreću oni putem svakakve likove,
a uskoro saznajemo da su Penelopu oteli nekakvi divlji razbojnici i da je
jedino Samuel može spasiti iz njihovih ralja. Uskoro shvaćamo da sve baš i nije
onako kako se na prvu čini i zatim jedan za drugim kreću preokreti i ludosti
poslije kojih se gotovo potpuno brišu razlike između heroja i zlikovaca.
Tempo ovog
filma dosta je spor i ne mijenja se to sve do samog kraja i to mi je također
bilo prilično problematično, a iako je imao «Damsel» premijeru na festivalu u
Sundanceu, prošao je dosta nezapaženo. I ja sam iskreno očekivao puno više od
ovog filma jer unatoč tome što su mu ocjene dosta slabe i publika je dosta
hladno na njega reagirala, nadao sam se da bi mogao «Damsel» biti ugodno
iznenađenje. Nažalost, prevario sam se jer je u najboljem slučaju o prosječnom
filmu koji u svojh gotovo 120 minuta trajanja doduše i nudi povremene
zanimljive trenutke i situacije, no premalo je to. Ne može se poreći Zellnerima
ne samo da su talentirani, nego i da imaju stila, no poznato je da je dosada
najveći ubojica filma. A uz ovaj film sam shvatio da se dosađujem, što nikako
nije dobro.
Primjedbe
Objavi komentar