DAMSEL (2018,SAD) - 6/10



Čudnu, baš čudnu i pomalo apsurdističku kombinaciju slapstick crne komedije, pustolovnog filma i westerna snimila su američka indie braća David i Nathan Zellner. «Damsel» je jedan od onih filmova kod kojih je gotovo nemoguće jednostavno odgovoriti na pitanje o čemu se ovdje radi, i stvarno ne mogu reći da mi je film ni loš, nikako ni posebno dobar. Stilski ovo čak djeluje i kao svojevrsna kombinacija braće Coen i Wesa Andersona, s rijetkim bljeskovima ludila i sulude bizarnosti Alejandra Jodorowskog, no iako su likovi čak zanimljivo osmišljeni i set-up je izvrstan, sve to nekako djeluje isprazno i nedorečeno, a nema ni približno toliko šarma kao u filmovima gore spomenutih genijalaca. Kao da Zellneri, koji su i sami odglumili epizodne uloge, nisu znali što bi s tim zanimljivim tipovima i kao da su se zadovoljili s time da su kreirali nekoliko dobrih likova koje su smjestili u fantastično okruženje Divljeg zapada 1870-ih da nisu uspjeli do kraja suvislije razraditi priču koja je definitivno imala potencijala.

Samuel Alabaster (Robert Pattison u još jednoj riskantnoj ulozi) je mladić iz Baltimorea koji se zaputio prema zapadu kako bi našao ljubav svog života, djevojku po imenu Penelope (Mia Wasikowska, a siguran sam da simbolika ovog imena i poveznica s Odisejom nije slučajna). Dolazi on do granica s indijanskim teritorijem i stiže u potpuno bizarno mjesto sa suludom galerijom likova, a ondje odlučuje angažirati zbunjenog propovjednika, čiji je zadatak vjenčati ih jednom kad se nađu. Naravno da sve to ne ide tako lako jer, kako bi rekao Rundek, život na granici je opasan i tvrd, a susreću oni putem svakakve likove, a uskoro saznajemo da su Penelopu oteli nekakvi divlji razbojnici i da je jedino Samuel može spasiti iz njihovih ralja. Uskoro shvaćamo da sve baš i nije onako kako se na prvu čini i zatim jedan za drugim kreću preokreti i ludosti poslije kojih se gotovo potpuno brišu razlike između heroja i zlikovaca.

Tempo ovog filma dosta je spor i ne mijenja se to sve do samog kraja i to mi je također bilo prilično problematično, a iako je imao «Damsel» premijeru na festivalu u Sundanceu, prošao je dosta nezapaženo. I ja sam iskreno očekivao puno više od ovog filma jer unatoč tome što su mu ocjene dosta slabe i publika je dosta hladno na njega reagirala, nadao sam se da bi mogao «Damsel» biti ugodno iznenađenje. Nažalost, prevario sam se jer je u najboljem slučaju o prosječnom filmu koji u svojh gotovo 120 minuta trajanja doduše i nudi povremene zanimljive trenutke i situacije, no premalo je to. Ne može se poreći Zellnerima ne samo da su talentirani, nego i da imaju stila, no poznato je da je dosada najveći ubojica filma. A uz ovaj film sam shvatio da se dosađujem, što nikako nije dobro. 

Primjedbe