DIE BRÜCKE / THE BRIDGE (1959,NJE) - 8/10

Sami je kraj II svjetskog rata i pitanje je dana kada će saveznici proglasiti pobjedu nad nacistima. Amerikanci i Britanci prodiru u Njemačku sa zapada, crvena armija s istoka, a kako do kraja poludjeli Hitler ne misli potpisati kapitulaciju, Njemačka je gotovo sravnjena sa zemljom. Bombardiranja gradova su svakodnevna kako bi se luđaka prisililo da položi oružje, ljudi skapavaju od gladi, a u gradovima gotovo pa nema više muškaraca koji nisu mobilizirani. Takva je situacija i u neimenovanom gradiću iz filma koji je snimio Austrijanac Bernhard Wicki. Pod oružje još nisu pozvani samo tinejdžeri, no kako se saveznici približavaju, tako i oni bivaju mobilizirani, a nakon jednodnevne obuke, skupina 16-godišnjaka poslana je da brani most kojim će saveznici ući u njihov grad. Za veliku većinu njih ova mobilizacija značit će i kraj njihovih života i prije no što su oni zapravo započeli, a u samo nekoliko sati od mobilizacije pa do prvih ratnih aktivnosti vidimo koliko njihov početni entuzijazam i ideja o obrani "Vaterlanda" kopni jer shvaćaju da će položiti živote za nešto što je od samog starta bilo osuđeno na propast.

Film "Die Brücke" snimljen je po istoimenom romanu koji je pod pseudonimom Manfred Gregor napisao ugledni njemački pisac Gregor Dorfmeister. Roman je Dorfmeister napisao po vlastitim iskustvima jer je i sam kao 16-godišnjak mobiliziran u mjestu u kojem je odrastao i morao je sudjelovati u obrani dva mosta od nadirućih američkih tenkova. Samo jedan dan rata bio je dovoljan da od Dorfmeistera stvori pacifista i čovjek je do kraja života u veljači ove godine u 90. godini života uglavnom pisao antiratne romane. Izrazito antiratan roman, a potom i film je i "Most", nevjerojatna i u svojoj suštini iznimno tužna priča o sudbinama srednjoškolaca koji nisu imali priliku ni odrasti.

Zanimljivo je kako je vrlo brzo nakon završetka II svjetskog rata, počeo oživljavati i njemački film (zapadnonjemački, naravno), koji je tijekom 20-ih i početkom 30-ih godina zahvaljujući nizu talentiranih autora bio uz sam bok američkom i francuskom filmu. No, dolaskom Hitlera svi ti sjajni redatelji poput jednog od utemeljitelja ekspresionizma Fritza Langa ili glumci i glumice poput "plavog anđela" Marlene Dietrich emigrirali su u SAD te su ondje nastavili sa svojim stvaralaštvom, dok su u Njemačkoj ostali uglavnom propagandisti poput Leni Riefenstahl, koji su morali snimati filmove u kojima su veličali Führera i nacizam. Zato i ne čudi da je poslije rata ostao jedan vakuum i trebalo je proći određeno vrijeme da se stvori nova generacija filmaša, koja je rezultate već počela davati u drugoj polovici 50-ih godina. Ipak, zlatno doba njemačkog filma stiglo je tek dvadesetak godina kasnije, odnosno 70-ih godina kad se pojavio jedan novi val mladih njemačkih filmaša predvođenih Rainerom Fassbinderom, Wernerom Herzogom ili Wimom Wendersom. Iako je i "Most" bio jedan od filmova nominiranih za najbolji film izvan engleskog govornog područja i unatoč tome što je dobio Zlatni globus, Njemačka je na prvog Oscara morala pričekati još punih 20 godina. Prvi njemački film koji je dobio Oscara bio je također antiratni "Limeni bubanj" Volkera Schlöndroffa snimljen prema legendarnom romanu Günthera Grassa. 

IMDB LINK