Komunizam i njegove
prokazivačke metode daleko su iza nas, no zasigurno će morati proći još puno
vremena i morat će svi oni koji su stasali u takvom sistemu otići na "neko
zabavnije mjesto" (kako kaže jedna pjesma) da se kompletna svijest potpuno
promjeni. Iako je ovaj film pomalo siboličnog naziva (Serafim je jedan od
najcjenjenijih anđela u kršćanskoj mitologiji, kažu) smješten u razdoblje nakon
pada komunizma (iako se eksplicitno nigdje ne spominje u kojem vremenu se
odvija radnja, da se nazrijeti da bi mogle biti 90-e godine prošlog stoljeća),
stil odgoja s kojim su suočeni glavni likovi debitantskog dugog metra mladog
Rumunja Daniela Sandua, odnosno budući pravoslavni svećenici, silno podsjeća na
tipični odgoj u zemljama tvrdog i krutog, diktatorskog komunizma kao što je
bila Rumunjska.
Među onima
koji su upisali sjemenište je i Gabriel (Ştefan Iancu), koji je u školu upao
kao zadnji i to zahvaljujući tome što su njegovi dobrostojeći roditelji uspjeli
povući veze da mali upadne pošto je više njima, nego njemu, san bio da dečko
postane svećenik. U sjemeništu Gabriel i njegovi kolege upoznaju glavnog
učitelja oca Ivana (Vlad Ivanov), koji u početku djeluje prijateljski i
dobrohotno, no vrlo brzo shvaćamo da je to samo fasada i da je Ivan manipulator
najgore vrste, koji uživa u fizičkoj, a posebno psihičkoj torturi nad
sjemeništarcima. Njegove metode su jezive. On tjera učenike da cinkaju jedni
druge, da špijuniraju što rade njihovi kolege i obećava da će im pomoći ukoliko
će potpisivati izjave kojima optužuju druge učenike. Sve te izjave Ivan brižno
čuva, a osim protiv učenika, koje zbog najmanjeg incidenta izbacuje iz škole,
on spletkari i protiv članova upravnog odbora učilišta, čak i samog direktora,
kako bi preuzeo potpunu kontrolu.
Gabriel vrlo brzo
shvaća da škola u koju je stigao nije nimalo nalik onome što je zamišljao, no
na njegovu sreću, pod svoje ga ubrzo uzima stariji sjemeništarac. No, koliko je
to za Gabriela dobro, toliko je i loše, jer se ubrzo on iz zbunjenog, naivnog i
sramežljivog klinca pretvara u vještog manipulatora, koji skupa sa svojih
nekoliko kolega namjerno počinje provocirati oca Ivana. Kako svojim ponašanjem
sve više provocira svog učitelja, tako i on postaje sve okrutniji i sve više
osvetoljubiv pa samo čeka priliku kako će na što teži način napakostiti
klincima, a njegove metode postaju sve gore i gore. Šokanatan je ovaj film
prikaz života u školi za buduće svećenike, a u nekoliko intervju Sandu je
istaknuo da je 80 posto scenarija istinito pošto je i sam pet godina proveo u
sličnom sjemeništu. Zato i ne čudi da je njegov prikaz crkve prilično ciničan i
gorak jer je dobar dio svega toga čovjek osjetio na vlastitoj koži i uvjerio se
da cilj crkve nije stvoriti moralne ljude koji će biti duhovni vođe svom
narodu, već lažljive i podmukle manipulatore. Očito nemamo samo kod nas slučaj
da se crkva trudi isključivo zadržati ne samo stečena prava, već se trudi i da
ljudi ostanu što ne obrazovaniji i zatucaniji.
Jer što su ljudi
manje obrazovani, lakše će ovi živjeti na njihovoj grbači i vozikati se u
skupim mercedesima, dok im jadnici koji jedva spajaju kraj s krajem prinose
darove. Upravo takav je i glavni otac Ivan, tip koji je potpuno izgubljen u
vremenu u kojem živi i koji ne shvaća da je vrijeme tortura i nasilja prošlo i
da se crkva mora prilagoditi vremenu ukoliko želi opstati. No, svjedoci smo da
crkva umjesto da se prilagođava vremenu i postaje otvorenija i pametnija, ona
je sve zatvorenija, isključivija i drži se svega što su bubetali i prije pet
stotina godina.
"One Step Behind the Seraphim" definitivno spada u krug najboljih europskih filmova ove godine, a vidjet ćemo je li ovaj film nagovještaj buđenja rumunjskog filma nakon nekoliko pomalo sušnih nakon briljatnih desetak godina za rumunjski film. Opet se pokazalo da je surovi, brutalni i iskreni realizam najbolje rješenje za kinematografije tranzicijskih zemalja. Hvatanje u koštac s teškim temama iz vlastite povijesti najbolji su putokaz, a rumunjska problematična prošlost i komunistička avet s bezbroj doušnika zloglasnie Securitatee ovdje je poslužila kao idealan predložak za glavnog negativca. Dobio je ovaj film sve najvažnije nagrade u izboru za najbolji rumunjski film 2017. godine - od one za najbolji film, režiju, scenarij, fotografiju pa do glumačkih ostvarenja. Briljantan film koji se ne bi smio preskočiti i koji se na izniman način bavi aktualnom problematikom, odnosnom položajem crkve i njenom mjestu u današnjem svijetu.
Primjedbe
Objavi komentar