Prilično šokantan i uznemirujuć dokumentarac o djelovanjima ćelija Al-Qaide na
području Saudijske Arabije u razdoblju od 2003. do 2009. godine donosi nam
britanski dokumentarist Jonathan Hacker. Ovaj kompletan film sastoji se od
snimki saudijskih tajnih službi prilikom akcija usmjerenih protiv terorista,
kao i "found footagea" samih džihadista koji su zaplijenjeni nakon
što su se Saudijci s njima obračunali. Najstrašnije od svega je što se sve to
prikazuje bez ikakve cenzure i što imamo priliku vidjeti silne leševe i
terorista, ali i običnih civila koje su ovi manijaci masakrirali u svojim
suludim samoubilačkim i inim napadima. Meni čak djeluje da se otišlo predaleko
jer za mene je potpuno drukčije vidjeti nasilje i leševe u igranim filmovima
kad znaš da je sve to samo fikcija i da u svi ti ljudi, pa makar i izrezani na
kockice za gulaš, živi i zdravi. No, ovo je nešto sasvim drugo jer ljude koje vidimo
ovdje stvarno su mrtvi i to djeluje užasavajuće.
Izazivanje šoka i konsternacije kod gledatelja zasigurno je i bila glavna intencija autora, koji je imao težak zadatak od stotina i stotina sati materijala namontirati suvisao film od 90 minuta. U tome je čovjek i uspio i priča sastavljena
isključivo od snimki do kojih je na ne znam koji način Hacker došao (možda je
čovjek u skladu s prezimenom hakirao saudijski sigurnosni sistem, no prije bih
rekao da ima ovdje malo i toga da se pokuša ispeglati imidž Saudijske Arabije
kao vodećeg broca protiv terorizma, unatoč tome što je riječ o jednoj od
najtotalitarnijih država svijeta koja se baš i ne razlikuje puno od
demonizirane Sjeverne Koreje, barem ja imam takav dojam) funkcionira sasvim
dobro. Imamo tu i dva naratora, a priča počinje nakon američke invazije na
Afganistan, kad je Al-Qaeda krenula sa svojim aktivnostima i u Saudijskoj
Arabiji. Vidimo kako je cilj tih budaletina obračunati se s režimom za
muslimane valjda najsvetije države za koju smatraju da je najobičnija marioneta
Amerike i Zapada.
Moram priznati da mi i nije bilo baš poznat podatak da se i u Saudijskoj Arabiji od 2003. pa sve do 2009. godine dogodio toliko velik broj terorističkih napada u kojima je ubijen
stvarno velik broj ljudi. Što je najgore od svega, ovi džihadisti u svojim
su suludim divljanjima poubijali najveći broj muslimana i zanemariv broj
zapadnjaka, a vidimo kako im je zapravo i jako malo nedostajalo da uspiju u
atentatu na saudijskog princa. Stvarno je bilo sve to dosta mučno i teško
gledati, posebno ti necenzurirani prikazi ubijenih ljudi, kao i mučenja nekog
američkog inženjera kojeg su zarobili. Normalnom čovjeku potpuno je
neshvatljivo kako je tim zavedenim i zaluđenim mladim ljudima ispran mozak i
kako su spremni jeftino odbaciti svoje živote, a daleko najbolesniji i
najstrašniji dio bio je vidjeti na koji su način isplanirali napad na princa.
Neću puno otkrivati za slučaj da se nađe netko dovoljno hrabar i dovoljno
čeličnog želuca za gledanje ovog dokumentarca, no kazat ću samo da je jedan od
njih bombu koja je potom i aktivirana mobitelom, ugurao u jedan
tjelesni otvor. A nisu usta.
Primjedbe
Objavi komentar