Sredinom 80-ih Billy Bob Thornton je već kao 30-godišnjak odlučio doseliti u
Los
Angeles, kako bi, kao i mnogi prije i poslije njega, pokušao
ostvariti glumačku karijeru. Odrastao je Billy Bob u ruralnom Arkansasu i to u
kućanstvu bez struje i vode, a nakon što se okušao kao igrač bejzbola, neko je
vrijeme radio na baušteli i na asfaltiranjima, da bi zatim upisao studij
psihologije, no odustao je već nakon dva semestra. Kad se smjestio u Los
Angelesu, nije baš imao sreće u potrazi za glumačkim angažmanima pa je radio
doslovno svašta, od teleprodaje, kao čuvar farmr, u fast foodu, svirao je bubnjeve u rock'n'roll bandu, a
naravno da je neko vrijeme bio i konobar. Jednom prilikom u njegov restoran je
stigao slavni redatelj Billy Wilder pa su se Billy i Billy zapričali i ovaj
stariji i iskusniji mu je predložio da pokuša napisati neki scenarij jer je
preružan da bi bio glumac i na taj se način pokuša probiti. Savjet starog
majstora Thornton je poslušao te je 1992. snimljen krimić "One False
Move" po scenariju koji je napisao skupa s kolegom Tomom Eppersonom u
kojem je i sam odglumio jednu od glavnih uloga. Uloge u drugim filmovima počele
su polako stizati, no Thorntonu su se vrata konačno otvorila tek nakon što je
napunio 40 godina i nakon što je snimio "Oštricu zločina".
Priču o Karlu Childersu, mentalno hendikepiranom čovjeku iz ruralnog
Arkansasa Thornton je osmislio nekoliko godina ranije snimivši kratki film
"Some Folks call it a Sling Blade". No, priču je potom razradio i
uspio je osigurati milijun dolara preko nezavisne produkcijske kuće, a osim što
je napisao scenarij, Thornton je i sam odglumio glavnu ulogu i režirao je film.
Childers je u ludnici završio nakon što je kao 12-godišnjak ubio svoju majku i
njenog ljubavnika, a sada, nekih 25 godina kasnije došlo je vrijeme da on izađe
na slobodu. Iako je čovjek svjestan da će se jako teško snaći u svijetu koji ne
poznaje i radije bi i dalje ostao u ludari, sustav je takav da on mora izaći
van jer je procijenjeno da više nije opasnost za okolinu. Pukom srećom Karl
ubrzo po izlasku upoznaje 12-godišnjeg klinca s kojim se brzo sprijatelji i
njegova mu majka dopusti da živi u njihovoj garaži, dok uspije čak i pronaći
posao u automehaničarskoj radionici. No, jasno da život za Karla nije nimalo
lagan jer se u mjestu još uvijek dobro sjećaju što je učinio kao klinac, a mnog
ga uzimaju na pik zbog njegovog hendikepa. Među njima je i Doyle, klasični
južnjački primitivac i dečko 12-godišnjakove majke, koji se na svima pa i na
Karlu verbalno i fizički iživljava. Unatoč tome što je mentalno zaostao i što
doista izgleda groteskno, Karl jako dobro razlikuje dobro od zla i odlučuje se
zaštitnički postaviti prema ljudima koji su ga prihvatili takvog kakav je i
žrtvovati sebe za dobrobit ljudi koje je zavolio.
Dobar dio priče Thornton je bazirao po vlastitim iskustvima
iz djetinjstva u Arkansasu te je lik Karla osmislio po čovjeku koji nije znao
normalno govoriti i hodati pa su ga roditelji zaključavali u štalu. Kako su
ljudi u to vrijeme bili užasno praznovjerni i neobrazovani, žena je mislila da
ju je za vrijeme trudnoće uplašila zmija i zato je mislila da je dečko đavolje
dijete i zato su ga držali u lancima i hranili poput psa, a ispostavilo se da
je nesretni čovjek bolovao od paralize. Osim što je doista briljantno odglumio
Karla, Thornton se s "Oštricom zločina" predstavio i kao iznimno
talentiran redatelj i kao nevjerojatni perfekcionist. Apsolutna svaka scena u
ovom filmu izgleda osmišljenja do perfekcije, od osvjetljenja pa do načina na
koji je snimljen, a u velikoj većini sastoji se ovaj film od dugih i statičnih
kadrova. Pomalo me stiski čak podsjetio na Roberta Altmana i neke njegove
filmove, a priča mi djeluje kao da ju je osmislio neki veliki američki pisac
poput Cormaca McCarthyja ili Johna Steinbecka, a ne anonimus poput Thorntona u
to vrijeme.
Osnovna pitanja kojima se Thornton bavi ovim filmom su zaslužuju li svi drugu šansu, a vječitu borbu između dobra i zla ovdje
imamo i u samom karakteru glavnog lika, ali i u okolini koja Karlu nije spremna
oprostiti. I to ne što je ubio dvoje ljudi, već što je hendikepiran i što se
ističe od ostatka pa zbog toga automatski mora biti manje vrijedan. "Sling
Blade" je definitivno jedan od najbrutalnijih i najstrašnijih prikaza
pasivnih krajeva Amerike, ali i nevjerojatno realističan prikaz, čemu je
svakako najzaslužniji sam Thornton jer takvu Ameriku iz koje je i pobjegao jako
je dobro upoznao. Mora se Thorntonu odati priznanje i što je okupio doista
sjajnu glumačku postavu jer je ovaj film i glumački izvanredan i uvjerljiv. Uz
njega su tu John Ritter, Dwight Yoakam kao Doyle te Robert Duvall kao njegov
otac, a u jednoj sceni nakratko se pojavljuje i legendarni nezavisni američki
filmaš Jim Jarmusch.
Što je najbolje od svega, nakon ovog filma život se Thorntonu praktički preko noći preokrenuo.
"Sling Blide" bio je jedan od onih neočekivanih hitova na
kino-blagajnama, a uz Oscara za najbolji scenarij, Thorntonu je donio i
nominaciju za najboljeg glumca. Od gotovo pa potpunog anonimusa postao je
Thornton u kratkom roku velika zvijezda i nanizao je u posljednjih dvadesetak
godina bezbroj upečatljivih uloga, čak je takav ružan, kako ga je opisao Billy
Wilder, nekoliko godina bio u vezi i s tada mladom Angelinom Jolie, no uloga
Karla Childersa ipak je uloga koja mu je definitivno obilježila karijeru.
IMDB LINK
Primjedbe
Objavi komentar