Evo nama i jednog klasičnog primjera filma snimanog u
propagandističke svrhe, a to je u posljednje vrijeme postala konstanta u
ruskoj, nazovimo to režimskoj kinematografiji. Jer ova priča snimljena
prema istnitom događaju o pobuni u nacističkom kampu Sobibor spada u vrhunac
propagandnog filma posljednjih godina i mogao bi se ovaj film usporediti s
partizanskim filmovima, kojima je zapravo jedina zadaća bila veličanje
narodnooslobodilačke borbe. Bili su to većinom filmovi u kojima su likovi bili
crno - bijeli, znači partizani su tu bili apsolutni pozitivci, dok bi Nijemci
ili svi ostali tamo služili da ih Bata Živojinović, Boris Dvornik i ostatak ekipe kose sa
šmajserima i bombama. Tako i ovdje imamo ruskog Batu Živojinovića odnosno
tamošnjeg najpopularnijeg glumca Konastantina Habenskog, koji se posljednjih
godina pojavljuje gotovo u svim filmovima iza kojih stoji ruska država, i to ne
samo u glavnoj ulozi vođe pobune i junaka Aleksandra Pečerskog, već je Habenski
i režirao ovaj film.
Zanimljivo je to kako danas iz Rusije stižu i fantastični
filmovi o stanju u tamošnjem društvu koje snimaju vrsni filmaši poput Andreja
Zjagvinceva ili Kirila Srebrenikova (koji je čak, ako se ne varam, završio i u
zatvoru zbog nekakvih falsificiranih optužbi) i koji se financiraju uglavnom
nezavisnim putem odnosno preko raznih koprodukcija. I redom su to filmovi koji
postižu sjajne rezultate na vodećim europskim i svjetskim festivalima, osvajaju
nagrade, neki poput posljednjeg Zjagvincevljevog posljednjeg filma "Bez
ljubavi" bivaju i nominirani za Oscara, a istovremeno imamo i ogromnu
produkciju filmova koji su obilno financirani od strane ili središnje države
ili državnih kompanija ili kompanija povezanih s oligarsima bliskima vlasti.
Tim je filmovima zajedničko ili da bude nacionalnu svijest, da se prisjećaju
slavne povijesti majčice Rusije, a sve prisutnija je i određena
rehabilitacija sovjetskog režima i sve je očitije kako se i taj krvavi dio
povijesti pokušava nekako izglancati. I kud ćeš boljeg sredstva za to od filma
i to od filma koji po svim produkcijskim parametrima nimalo ne zaostaje za
aktulanom holivudskom produkcijom i u koji je upumpano novaca i novaca da
izgleda lijepo.
Nažalost, "Sobibor" je najočitiji primjer takve
vrste filma. No, za razliku od nekih recentnih filmova iz Rusije kojima je
zapravo jedina zadaća bila one mlađe naučiti, a one starije podsjetiti kakvu su
slavnu povijest imali (gledao sam dva filma o osvajanju svemira, jedan se zove
Salyut, a drugi The Spacewalker, u njemu je čak glumio Habenski ako se dobro
sjećam), koji su bili gledljivi i uzbudljivi, "Sobibor" je
jednostavno negledljiv i degutantan. Odlazi ovaj film čak i pomalo u polje
klasičnih eksploatacijskih filmova i stvarno je bilo bolno gledati to
pretjerivanje i to iživljavanje, prvo nacističih čuvara nad Židovima i ostalim
logorašima, a potom i pobunjenika predvođenih Pečerskim nad tim istim
nacistima. Oni stariji će se sjetiti kako su se u onim slavnim partizanskim
filmovima poput Sutjeske ili Neretve mogle vidjeti i ponajveće tadašnje filmske
face kao što su Orson Welles, Richard Burton ili Yull Briner, a tom receptu
sada su pribjegli i Rusi. No, za razliku od velikih zvijezda sa
zapada ovdje su ne znam otkuda iskopali neumrlog Christophera Lamberta,
Highlandera glavom i bradom. Da situacija bude gora, nije se naš Gorštak
potrudio ni naučiti nekoliko klišeiziranih njemačkih rečenica tipa "Mein
Vater" ili "Du bist Juden" ili "Arbait macht Frei",
već su ga morali sinhronizirati za ulogu sadističkog zapovjednika logora.
Groteska je preblaga riječ za ovaj negledljivi i gadljivi
film u kojem su likovi toliko plošni i neizgrađeni da je to jednostavno
žalosno. Svi do jednog nacista svedeni su na čudovišta koja iz čiste zabave
remenom po guzici mlate prvog Židova koji im padne ruku, po cijele vrijeme
organiziraju pijanke pa kad se naloču nasumice pucaju po zarobljenicima i
slično. Ne bih želio da sada ispadne da sam ja nekakav odvjetnik nacista jer mi
se i samom te spodobe obilno gade, no sjetimo se samo najpoznatijeg filma o
Holokaustu "Schindlerove liste" i sjetimo se genijalnog Ralpha
Fiennesa i njegovog Amona Goetha (stvarno sramota što čovjek nije dobio Oscara
za ovu perfektnu ulogu) pa vidimo da i najgori monstrumi mogu biti savršeno
izgrađeni likovi s motivima, pozadinom i vlastitim dvojbama. Ovdje toga ni
blizu nema. Ovdje je sve crno i bijelo. Ovdje su čak i Židovi prikazani kao
najobičnije cmizdrave kukavice koje šutke čekaju da ih se baci u peć i koji se
ulizuju nacistima kako ovi ne bi pucali njih, već nekog drugog, dok su Rusi
neviđeni heroji koji se ne daju zajebavati od strane nacista. Stvarno me jako
živciraju ovakvi patetični i neukusni filmovi i stvarno je šteta što se ovoj
zanimljivoj tematici nije prišlo na ozbiljniji i pošteniji način jer smo u tom
slučaju mogli dobiti i stvarno dobar film. Ovako, dobili smo bljutavu i
gadljivu eksploataciju bez ikakvog smisla. Osim, naravno, da veliča neuništivi
ruski duh.
Primjedbe
Objavi komentar