THE CONGO TRIBUNAL (2017,ŠVI) - 7,5/10



Zanimljiv, neobičan i na trenutke šokantan i zaista uznemirujuć dokumentarac donosi nam švicarski kazališni redatelj, esejist i novinar Milo Rau, a za ovaj je film kolumnistica uglednog britanskog "The Guardiana" rekla da je to najambiciozniji politički teatar ikad postavljen. Prije desetak godina Rau je osnovao eksperimentalno kazališne i produkcijsku kuću koje je nazvao "Međunarodni institut za politička ubojstva". U svojim brojnim istraživanjima zločina stigao je Rau tako i do države koju danas znamo kao Demokratka Republika Kongo, koja je ujedno i jedna od najnesigurnijih država svijeta i jedna od onih država gdje je prilično velika vjerojatnost da bi mogli popiti metak ili mačetu u glavu ukoliko kojim čudom ondje završite. Situacija u DR Kongu (nekad poznatom kao Zair) posebno je nestabilna u posljednjih dvadesetak godina tijekom kojih se ondje neprestano vode građanski ratovi, lokalni obračuni naoružanih milicija, plemenske čarke tijekom kojih je ubijeno čak šest milijuna ljudi, a milijuni ljudi su raseljeni.

Situacija u ovoj zemlji, koja je ujedno i prirodnim resursima najbogatija zemlja Afrike, posebno je delikatna na istoku, gdje se nalaze rudnici nečega što se zove koltan. Iako možda na prvu riječ koltan većini baš i ne znači mnogo, riječ je o čvrstom metalu čiju prerađevinu danas svi samo ne da koristimo, već bi nam i život bez nje bio teško zamisliv. Jer iz koltana se stvara tantal, jedan od najčvršćih metala koji se između ostalog koristi za proizvodnju baterija za električne automobile, ali i za mobitele. I slučajno ili ne, baš u posljednjih dvadesetak godina otkako je proizvodnja mobitela postala masovna i jedna od najprofitabilnijih grana industrije, u DR Kongu je ponovno došlo do ozbiljnih konflikata. Osim što prikazuje razmjere užasa u ovoj očigledno nefunkcionalnoj državi, Rau je po prvi puta u povijesti ove zemlje uspio na jednom mjestu okupiti žrtve, zločince, svjedoke, lokalne i državne glavešine te analitičare koji godinama prate konflikte. Iako njegov "Tribunal za Kongo" zapravo i nije imao nikakvu efektivnu važnost i zaključci koji su ondje doneseni zapravo i nemaju nikakvu pravosudnu težinu, u tri dana rada ovog suda / eksperimentalnog teatra uspjelo se postići mnogo i čuo se glas svih strana.

Saznajemo tako u ovom filmu na koji se način dodijeljuju koncesije za rudnike, kako se ljudima otima zemlja, zašto se uopće osnivaju te lokalne milicije kojima je primarna zadaća čuvati stanovništvo na određenom području, ali vrlo brzo prerastu u horde sijača užasa. Ovim se dokumentarcem ujedno postavlja i pitanje je li doba kolonizacije doista završilo ili je ono samo promijenilo svoj oblik i pretvorilo se nešto u još podmuklije i nešto što se prešutno odobrava od međunarodne zajednice i vodećih svjetskih sila. Naravno da bi bilo smiješno sada pozivati "ostavimo se mobitela za spas Konga" i bacati slične floskule jer bi mi se i samom bilo vjerojatno nemoguće odreći mobitela i ostalih blagodati koje nudi današnji globalizirani svijet, no nije loše znati i vidjeti kako izgleda druga strana globalizacije. Nije ovo prvi film koji prikazuje apsolutnu nefunkcionalnost država ne samo na području Afrike, no čovjek se nakon ovakvih filmova doista mora zapitati koja je uopće uloga država u današnjem svijetu? Je li jedini smisao postojanja države da urlamo Hrvatska, Kongo ili Papua Nova Gvineja kad naša reprezentacija pobjeđuje ili gubi na svjetskim prvenstvima ili bi smisao države trebao biti da skrbi o ljudima koji žive na nekom području i koje je voljom naroda, voljom sila ili, kad je u pitanju Afrika, povlačenjem ravnih linija na papiru postalo zapravo potpuno fikcionalnim entitetom koji nazivamo država?

Opet sam se malo zapleo u mudrovanjima i filozifiranjima, no što ću kad ovakvi politički dokumentarci u meni očito bude takve nagone. Jer dokumentarci u pravilu i jesu odličan povod za razmišljanje i razglabanje o važnim temama koje otvaraju jer u današnjem globalnom svijetu, problem DR Konga možda i izgleda daleko i nebitno. No, hoće li biti toliko nebitan kad za koju godinu i 80 milijuna stanovnika DR Konga sjednu u čamce i zapute se prema Europi? To je zapravo pitanje koje bi si trebalo postaviti i pitanje kojim bi se trebala baviti prvenstveno međunarodna zajednica, a ne čekati da to postane problem koji se neće moći riješiti. Naravno da ovo nisu nimalo lake teme i teme na koje je nemoguće dati jednostavan odgovor, no teme su to o kojima bi se u svakom trenutku trebalo razmišljati jer Afrika nam zapravo nikada nije bila bliža nego što je danas.

Primjedbe