THE RAIN PEOPLE (1969,SAD) - 8/10

Natalie Ravenna mlada je žena iz tradicionalne talijansko-američke obitelji koja nakon što otkrije da je trudna, shvati da joj treba odmor od braka. Kako kaže sama Natalie u jednoj rečenici, dok sam bila sama svakog jutra kad sam se probudila imala sam cijeli dan za sebe, a nakon što sam se udala, sada imam dan za nekog drugog. Jednog ranog jutra, nakon što čistači u dva pokupe đubre, ona se išulja iz svoje kuće u mirnoj njujorškoj četvrti te ode reći svojoj majci da napušta muža. Ni njena majka, a pogotovo njen otac, na to ne gledaju blagonaklono, jer ipak to su šezdesete, godine kad baš i nije bilo normalno da žena napusti svog muža. Svi na njenu odluku gledaju kao na neku vrstu sramote koju se ona priprema priuštiti svojoj obitelji, no Natalie je neumoljiva. Sjeda ona u svoj auto i kreće na turneju po Americi tijekom koje susreće brojne neobične likove, a zaglavi s pomalo mentalno zaostalim autostoperom (James Caan). I dok je njena osnovna ideja bila bijeg od obveza i odgovornosti bračnog života te od tradicionalnog muža čija je zamisao žene kao ukrasa kojem je mjesto u kuhinji, Natalie sada na sebe mora preuzeti odgovornost za tupavog tipa koji joj se prikrpao, a savjest joj ne dopušta da ga samo tako ostavi na milost i nemilost surovom svijetu.

Odmah po izlasku "Kišnih ljudi", kritika je u ovom filmu prepoznala žensku, ma gotovo pa feminističku verziju "Easy Ridera". Tako za razliku od dvojice razuzdanih motorista koji uživaju u slobodi i nesputanosti, ovdje imamo mladu ženu odgojenu u tradicionalnoj katoličkoj obitelji koja želi osjetiti tu nesputanost i slobodu Petera Fonde i Dennisa Hoppera. Natalie je muka od uloga koje su joj nametnute još u ranoj mladosti prema kojima se mora udati, roditi i cijeli svoj život biti u podređenoj roli prvo svome ocu, a potom i tradicionalnom predstavniku mužjaka. Svjesna je da jednom kad rodi dijete da je s njenim životom gotovo i da joj je ovo posljednja prilika za makar kratkotrajnu slobodu, pošto je njen plan u početku samo na kratko uzeti odmor od muža. Iako je od snimanja ovog filma koji je izazvao prilične kontroverze prošlo gotovo pola stoljeća, vidimo da se predodređene uloge u društvu i nisu previše promijenile. To najbolje možemo vidjeti po tome što su i danas u nas prilično snažne nazadnjačke sile koje se trude vratiti ljude barem u srednji vijek, ako već ne u kameno doba. Zašto bi netko, bio on / ona muško ili žensko morao raditi ili biti nešto što mu je "sudbinski" predodređeno i zašto ne bi radio ono što zaista želi, pod uvjetom, naravno, da s tom svojom slobodom ne ugrožava tuđu slobodu, pitanje je kojim se ovim filmom Coppola bavio prije pedesetak godina, a to je i jedno od pitanja kojima se bavimo i danas.

Zanimljivo je kako "The Rain People" po izlasku baš i nije dobio posebne kritike, no s vremenom mu je reputacija postajala sve bolja, a i sam Coppola za ovaj film kaže da je to jedan od pet najboljih filmova koje je snimio. Ova je priča mladom Coppoli očito bila prilično bliska i poznata jer je i sam podrijetlom Talijan, a obitelj, tradicija i običaji bili su iznimno važni u takvim zajednicama. Doduše, Coppolina obitelj bila je i pomalo netipična talijanska obitelj jer je njegov otac bio flautist, a djed s majčine strane bio je poznati kompozitor, no zasigurno je sličnih primjera tipičnih patrijarhalnih obitelji oko sebe imao bezbroj. Upravo je ovaj film i najbolji primjer da je Coppola bio jedan od predvodnika novog smjera kojim je američki film krenuo 60-ih godina prošlog stoljeća. Sljedeći Coppolin film nakon "Kišnih ljudi" bila je čuvena mafijaška saga "Kum", film kojim si je zacementirao mjesto u filmskoj vječnosti te bez ikakve sumnje Francis Ford i danas spada u uzak krug najvažnijih američkih ne samo redatelja, već i scenarista.

Glavnu ulogu, odnosno Natalie odigrala je ugledna filmska, televizijska i kazališna glumica Shirley Knight, koji je svoj vrhunac na filmu upravo i doživjela 60-ih godina. Tada je zaslužila i dvije nominacije za Oscara, poslije čega se prebacila na televiziju (jedan Zlatni globus, dva Emmyja uz još pet nominacija) i kazalište (nagrada Tony), U sporednim ulogama pojavljuju se i dva glumca koja je Coppola kasnije draftirao i za "Kuma", odnosno James Caan kao tupavi ragbijaš "Killer" te Robert Duvall kao usamljeni policajac Gordon s kojim Natalie također upada u aferu. Imam dojam da je ovaj film snimljen pod znatnim utjecajem francuskog novog vala, filmskog pokreta koji je imao veliki utjecaj na brojne filmaše Coppoline generacije, a posredno je zaslužan i za dolazak vjerojatno najplodonosnijeg i najboljeg desetljeća u povijesti američkog filma, odnosno 70-ih godina.

IMDB LINK