Ova kombinacija romantične ratne drame i političkog trilera
koju je režirao Australac Peter Weir vodi nas u turbulente 60-e u Indoneziji, a
u samoj Indoneziji ovaj je film bio zabranjen sve do 1999. godine kad je
abdicirao dugogodišnji predsjednik Suharto. On je na
vlast i stigao nakon državnog udara i rušenja njegovog gotovo pa prezimenjaka
Sukarna, koji je vladao od dobivanja nezavisnosti od Nizozemske 1945. godine.
Jedan od najvećih štovatelja Sukarna je i jedan od glavnih likova ovog filma,
Billy Kwan (Linda Hunt je glumeći muškarca osvojila Oscara za najbolju žensku
sporednu ulogu), indonezijski fotograf niska rasta, ali visoke inteligencije,
koji je suradnik mladom novinaru iz Australije Guyu Hamiltonu (Mel Gibson).
Hamiltonu je dopisništvo iz Jakarte prvi zadatak takve vrste i on se želi
dokazati, a Billyjeva sposobnost i poznanstva tu mu puno znače.
No, Hamiltonov dolazak u Jakartu poklopio se s porastom nestabilnosti jer je sve očitije da će izbiti građanski rat
između vladajuće komunističke partije Sukarna te konzervativaca predvođenih
Suharnom. Situacija je sve napetija, a boravak u Jakarti postaje sve
nesigurniji za strance na koje i jedna i druga strana gledaju prilično
neprijateljski i smatraju ih uljezima. Mladi Hamilton uz svesrdnu asistenciju fotografa
Billyja u takvoj situaciji odlično pliva i vrlo brzo se među starijim
dopisnicima uspjeva nametnuti kao novinar čije priče imaju najveći odjek. No,
situacija se za njega promijeni kad upozna mladu asistenticu britanskog
ambasadora Jill Bryant (Sigourney Weaver u malo drukčijem izdanju u odnosu na
"Aliena") te se između njih vrlo brzo stvori veza. No, u tim olovnim
vremenima i nije lako održavati veze, posebno kad s jedne strane imamo novinara
željnog ekskluzivnih informacija koji se želi probiti, a s druge ženu blisku
obavještajnim krugovima prepunu povlaštenih informacija, koje ovaj ne smije
otkriti jer bi mogao ugroziti njen život.
Inače, ovaj je film snimljen prema
romanu australskog pisca Sebastiana Kocha, koji je roman napisao po iskustvima
svog brata koji je 60-ih bio dopisnik iz Indonezije. Knjiga je napisana 1978.
godine i odmah je postala hit, ali i vruća roba u filmskom svijetu te su mnogi
ugledni filmaši željeli snimiti film po njoj, a snimanja se prihvatio prvoborac
australskog novog vala Peter Weir, koji se proslavio još 70-ih godina filmovima
kao što su "The Last Wave" i "Galipolje". Kao i u
"Galipolju", glavnu ulogu je dodijelio mladoj australskoj zvijezdi u
usponu Melu Gibsonu, koji je postao velika zvijezda nakon "Pobješnjelog
Maxa". Prvotno se planiralo film snimati u samoj Jakarti, no nisu dobili
dozvolu pa je snimanje krenulo na susjednim Filipinima. Ubrzo su morali
snimanje premjestiti u Australiju jer su i Weir i Gibson počeli dobivati
prijetnje smrću od radikalnih muslimana koji su pretpostavljali da će film biti
antiislamski.
Na kraju je jasno da u filmu zapravo nema ništa antiislamskog i da se stanje u Indoneziji u tom prevratnom razdoblju pokušalo prikazati što objektivnije. Zapravo je odlično prikazan odnos bijelaca prema
domorocima kao nižoj rasi, kao manje vrijednim ljudima pa zato i ne čudi da ni
oni nisu bili oduševljeni strancima, od kojih su tek dva desetljeća ranije
uspjeli izboriti nezavisnost. Također, ne idealizira se niti jedna, niti druga
strana sukobljena u građanskom ratu koji se valjao iza brda i u kojem su
ubijeni na milijuni ljudi (ako nekog zanima tematika građanskog rata u
Indoneziji i posebno zločina preporučujem dokumentarni film Joshue Oppenheimera
"The Act of Killing", jedan od najluđih i najšokantnijih dokumentaraca
koje sam ikada vidio). "Godina opasnog življenja" i iz današnje je
perspektive zanimljiv i uzbudljiv film, kvalitetan politički triler kakvi su
bili iznimno popularni tijekom 80-ih i koji se može svrstati odmah uz bok
filmova slične tematike kao što su "Salvador" Olivera Stonea i
"Polja smrti" Rolanda Joffea. Naravno, ne smije se zaboraviti ni još jedan sjajan soundtrack legendarnog Vangelisa.
Primjedbe
Objavi komentar