APOSTLE (2018,GBR) – 7,5/10



Gareth Evans britanski je redatelj koji je nakon debitantskog filma "Footsteps" 2006. godine završio u Aziji ili bolje rečeno Indoneziji, gdje je dobio zadatak snimiti dokumentarac o tamošnjoj borilačkoj vještini pencak silat. Ta ga je vještina toliko fasicinirala da je ubrzo osmislio i nekoliko igranih borilačkih filmova, a jedan takav ga je i proslavio 2011. godine. Akcijski spektakl "Raid" Evansa je vinuo u redateljske zvijezde i bio je to vjerojatno globalno najuspješniji film ikad snimljen u ovoj istočnoazijskoj zemlji, a nakon što je snimio i nastavak "Raida", Evans se odlučio vratiti na zapad. Iako je imao prilično netipičan put za nekog zapadnjačkog filmaša, Evans se doveo u situaciju da može birati što hoće raditi i da je iznimno tražen od strane brojnih najvećih produkcijskih kuća, a prvi "pravi" zapadnjački film odlučio je snimiti pod okriljem globalne video-on-demand mreže Netflix. Baš kao u slučaju "Raida", Evans je sam osmislio priču i napisao scenarij za film "Apostol", kojeg je sam i režirao, a i s ovom kombinacijom horora, trilera, fantazije, akcijskog i pustolovnog filma potvrdio je da ćemo u bližoj budućnosti za njega još itekako čuti.

Daleko od toga da je "Apostle" savršen film jer ima tu i određenih mana i problematičnih situacija, no u svakom slučaju Evans je potvrdio da ima beskrajan talent i po pitanju razrade priče, ali i po pitanju režije jer ovaj film vrvi uzbuđenjima i iznimno zanimljivim režijskim rješenjima. Riječ je o filmu u kojem nema previše gubljenja vremena i priča kreće odmah u glavu, bez puno okolišanja. Već u prvoj sceni vidimo našeg glavnog junaka, bivšeg misionara Thomasa Richardsona (Dan Stevens) koji putuje na izolirani velški otok kako bi spasio sestru koju je oteo misteriozni religijski kult te od njegove, odnosno njene obitelji traži otkupninu za njen život. Thomas je čovjek koji se razočarao u religiji i napustio vjerovanje u boga i usput se navukao na droge poput opijuma i slične preteče heroina koje su se konzumirale 1905. godine, a klasično kršćanstvo je religija kojoj su leđa okrenuli i stanovnici ovog izoliranog i zlokobnog otoka.

Žitelji tog otoka predvođeni samoprozvanim prorokom Malcolmom (poznati britanski karakterni glumac Michael Sheen, zapravo i jedina nešto poznatija faca u ovom filmu, a odluka da se angažiraju relativno nepoznati, ali autentični glumci pokazala se jako dobrom) odbacili su i vlast Velike Britanije i žive u nečemu što na prvi pogled izgleda kao nekakva slobodarska utopija bez poreza, vojske ili policije. Naravno da je to samo najobičnija fasada jer vrlo brzo uviđamo da su stanovnici tog otoka sve samo ne slobodni i da su praktički svi oni taoci šačice sadističkih i potpuno poludjelih manijaka koji se nisu maknuli iz srednjeg vijeka i koji štuju boginju koja se hrani krvlju svojih podanika. U takvom strašnom okruženju Thomas će pokušati pronaći svoju sestru, a lako je za pretpostaviti da ga očekuje iznimno zahtjevan i nimalo jednostavan zadatak.

Kako je sve to naglo krenulo, pomalo sam se pribojavao da bi Evans prebrzo mogao baciti sve karte na stol, no to se srećom nije dogodilo i čovjek je ovu uzbudljivu, pomalno nasilnu i na trenutke šokantnu priču stvarno jako dobro strukturirao. Nakon akcije, Evans je pokazao da se jako dobro snalazi i na terenu strave i užasa i iako "Apostle" nije klasični horor. Riječ je o filmu koji definitivno izaziva jezu u žilama, a po motivima i tematici pomalo me podsjetio na legendarni britanski horor iz 70-ih "Wicker Man", koji je tridesetak godina kasnije uz asistenciju Neil LaButea iskasapio Nicolas Cage. Upravo taj film, kao i legendarne "Devils" Kena Russella istaknuo je Evans kao najveće motive pri nastanku priče za ovaj film, a zaista je lijepo vidjeti da se čovjek i potrudio smjestiti priču u vremenski kontekst i detaljno istražiti povijesne okolnosti. Daleko od toga da je ovo nešto posebno originalno ili novo, no u svakom slučaju "Apostol" je iznadprosječan film koji bi trebao zadovoljiti apetite onih koji vole pomalo mračne, mistične i misteriozne priče.

Primjedbe