Moll (vrlo dobra mlada britanska glumica Jessie Buckley, ukoliko nekome izgleda poznato to je vjerojatno zato jer je gledao seriju “Taboo”) je mlada žena koja živi s
roditeljima, strogom majkom i bolesnim ocem u izoliranoj zajednici na nekom od
otoka u sastavu Velike Britanije. Djevojka je to problematične prošlosti, vrlo
brzo shvaćamo da je ona ne samo dosta nestabilna, već da je i svi samo
iskorištavaju. Nakon što nestane s proslave vlastitog rođendana i završi u
ludom noćnom izlasku, upozna misterioznog mladića o kojem nitko ne zna ništa. Vrlo
brzo između ovo dvoje ljudi stvori se veza, a spoji ih baš to što su oboje
svojevrsni društveni otpadnici, neprilagođeni ljudi koji su odmah kliknuli i
brzo se povezali. Naravno da njena majka i ostatak obitelji i nisu oduševljeni
Mollinim odabirom, tim više jer Pascal (Johnny Flynn) djeluje sirovo, neotesano i divlje, no
njoj kao da to posebno odgovara jer time dodatno može provocirati uštogljeno i
konzervativnu obitelj i njihove prijatelje.
Paralelno s
početkom njihove veze pronađena je ubijena i 15-godišnjakinja iz mjesta, a
jedan od sumnjivaca je upravo Pascal. Tim više jer ubrzo uviđamo da ovaj
misteriozni mladić, o kojem zapravo ne znamo ništa, ima bogatu kriminalnu
prošlost, bio je i u zatvoru zbog seksualnog delikta, no Moll od njega ne želi
odustati. Kako ona i dalje ne misli ne samo prekinuti s Pascalom, već odlazi od
obitelji, kompletna zajednica počinje i nju odbacivati, a ona će učiniti sve da
zaštiti Pascala iako se sve više čini da bi upravo on mogao biti monstruozni
ubojica. Ili možda ipak i nije?
Jasna stvar
da ne bi imalo smisla otkriti je li Pascal doista «zvijer» jer bi to potpuno
uništilo užitak gledanja ovog neobičnog romantičnog psihološkog trilera, no
zato ću reći da ćete si na kraju zasigurno postaviti pitanje tko je tu uopće
zvijer. Ovaj je film kojeg je napisao i režirao dugometražni debitant Michael
Peace Europska filmska akademija uvrstila u skupinu od 49 filmova kandidata za
nagradu za europski film godine, a vjerujem da već to dosta govori o njegovoj
kvaliteti. I Pearceu se mora priznati da je stilski snimio stvarno dotjeran
film, koji pleše između arthousea i klasičnog trilera i na trenutke me pomalo
podsjetio na puno poznatiji film, «Ain't them Body Saints» hvaljenog Davida
Loweryja. Od odgovora na pitanje je li Pascal doista ubojica Pearce kao da
postavlja i pitanje što je ono što ljude privlači opasnosti i opasnim ljudima i
koliko je malo potrebna da žrtva postane agresor.
Zanimljivo je
kako je u početku dosta teško odgonetnuti u kojem se razdoblju uopće odigrava
radnja «Zvijeri», a pokazao se ovaj film nešto mračnijim nego što sam u početku
pretpostavljao. Također, Pearce i svojim režijskim rješenjima, kao i
fotografijom, napravili su da ovaj film istovremeno izgleda i nekako nježno i
okrutno i mračno. Ipak, Jessie Buckley ona je koja nosi ovaj film i njezina
transformacija Moll iz povučene u sramežljive djevojke na početku s vremenom se
pretvara u karakterno sasvim drugu osobu. Utjecaj Pascala očito polako, ali sigurno iz nje počne izvlačiti
one karakterne osobine koje su dugo bile potisnute i skrivene. Ubrzo shvaćamo
da su i Moll i Pascal zvijeri, odnosno sociopati, i to svatko na svoj način i
da si kao takvi možda savršeno odgovaraju, a najveće iznenađenje filma upravo
je u tome što ćemo do kraja i potpuno lude završnice saznati kakve su oni
zapravo osobe.
Primjedbe
Objavi komentar