"Brak
Marie Braun" film je koji je donio najveći komercijalni uspjeh predvodniku
njemačkog novog filma Raineru Werneru Fassbinderu, kontroverznom i
hiperproduktivnom filmašu. Kad je u lipnju 1982. godine umro od predoziranja
kokainom i tableta za spavanje, pomalo nevjerojatno zvuči podatak da je od
1969. pa do smrti, znači u nepunih 13 godina snimio čak 40 filmova. I što je
najnevjerojatnije od svega, uz njegovo beživotno tijelo pronađen je nedovršeni
scenarij o njemačkoj revolucionarki Rosi Luxemburg. Često se za
Fassbindera može pronaći podatak da je bio nevjerojatno kontradiktorna ličnost
jer nikad nije skrivao svoju homoseksualnost, a unatoč tome se dva puta ženio.
Većina njegovih filmova bile su socijalne melodrame, često sa suptilnim i
britkom humorom i satiričnog duha i mnogi ističu da nitko nikada nije poslijeratni duh Njemačke uspio prikazati poput njega, a tijekom 70-ih i početkom 80-ih godina
Berlinom su kružile priče kako su Fassbindera u njegovoj poznatoj kožnoj jakni
znali svaku noć vidjeti u noćnim klubovima u potrazi za neobaveznim seksom i
drogama, da bi sljedećeg jutra prvi bio na filmskom setu.
Ta
autodestruktivnost i slobodni duh donijeli su mu i reputaciju zločestog dečka
njemačkog filma, a mnogi glumci i glumice koje je angažirao optuživali su ga za
brutalnost prema njima tijekom snimanja i za gotovo diktatorsko ponašanje, što
je opet sušta suprotnost njegovim filmovima u kojima je redovito pokazivao
duboko suosjećanje za društvene otpadnike i mržnju prema institucijama. Taj se
stav sjajno može iščitati i u "Braku Marie Braun", svojevrsnoj
alegoriji na postratno njemačko ekonomsko čudo, filmu koji počinje 1943. godine
savezničkim bombardiranjem Njemačkom za vrijeme kojeg se Maria (Hanna
Schygulla) udaje za vojnika Hermanna. No, već nakon pola dana i jedne noći
on je poslan na front, a kraj rata Maria provodi u iščekivanju. Završio je i
rat, Hermanna i dalje nema, a nakon što snalažljiva Maria pronađe posao
konobarice u lokalu u kojem se okupljaju američki vojnici, ubrzo se
upusti u vezu s Afroamerikancem Billom. Iako je od završetka rata prošlo
već dosta i Maria je uvjerena kako je njezin suprug ubijen, ali on se jednog dana
pojavljuje u njenom stanu.
Iako su
Fassbindera "optuživali" da je u kasnijoj fazi karijere (ako se to može nazvati kasnijom) počeo
snimati filmove pod utjecajem američke kinematografije (što i nije bio loš
izbor jer, dobro znamo, 70-e su ujedno bile i zlatne godine američkog
studijskog filma), "Brak Marie Braun" zapravo je klasični europski
film koji prati uspon i pad snalažljive žene u postratnoj Njemačkoj. Moralno
diskutabilni likovi i obično su bili u središtu Fassbinderove pažnje, a upravo
takva je i glavna junakinja ovog filma. Maria je nevjerojatno kontradiktorna
osoba koja stalno tvrdi da i dalje voli svoga muža, ali se svejedno upušta u
razne veze i to isključivo kako bi osigurala bolju egzistenciju sebi i svojoj
obitelji. I od tuda se može iščitati alegorija na postratnu Njemačku, koja se
vrlo blizo "slizala" s pobjednicima i postala njihova ljubavnica,
čime si je zapravo osigurala i nevjerojatan rast i razvoj ekonomije te je već
dvadesetak godina nakon rata Njemačka opet bila jedna od vodećih europskih
gospodarskih sila. Istovremeno s time nikako da se do kraja odrekne nacizma, koji je
naizgled daleko, zaboravljen, utamničen, ubijen, ali je stalno tu negdje u
podsvijesti i nikako ga se ne može do kraja otresti, a unatoč tome što se
Maria silno trudi izgledati glamurozno, otmjeno i skupo, jasno je kako je riječ
o osobi koja je negdje usput izgubila ono što bi religiozni ljudi nazvali
dušom.
Inspiraciju
za ovaj film Fassbinder je djelomično pronašao u poznatom Brechtovom djelu
"Majka Hrabrost i njena djeca", a uspio je unutra ovaj sjajni
filmaš ubaciti i brojne sitne provokacije i simbole. Tako kad se u jednoj sceni
na radiju čita popis nestalih njemačkih vojnika, prvi se spominje izvjesni
vojnik po imenu Adler. Kad uzmemo u obzir da Adler znači orao, onda je svjesno
da se Fassbinder pomalo i izruguje njemačkim simbolima jer upravo je orao bio
jedan od simbola Trećeg Reicha. Bila je ovo i jedna od najpoznatijih uloga
njemačke glumice Hanne Schygulle, koja je glumila u nizu Fassbinderovih
filmova, a za ulogu Marie dobila je i Srebrnog medvjeda za najbolju glumicu na
festivalu u Berlinu. Bio je "Brak Marie Braun" i nominiran za Zlatni
globus za najbolji film izvan engleskog govornog područja. Zahvaljujući velikom
uspjehu ovog filma, Fassbinder si je uspio osigurati puno veća financijska
sredstva za buduće projekte, među kojima i za meni iznimno dragu seriju
"Berlin Alexanderplatz" koju smatram njegovim najvećim remek-djelom.
Primjedbe
Objavi komentar