Ovo je jedan
od onih američkih nezavisnih coming of age filmova koji je oduševio i američku
publiku i kritiku (o čemu možda najbolje govori iznimno visoka ocjena na IMDB-u, čak 7.7 dok ovo pišem),
ali koji me nije pretjerano impresionirao. Baš kao što je bio slučaj s «Lady
Bird» godinu ranije, filmom koji je bio veliki hit te, ako me pamćenje dobro
služi, imao i nekoliko oskarovskih nominacija, ali meni nikako nije sjeo. Nema
spora da su i «Eighth Grade» i «Lady Bird» kvalitetni, originalni i pametni
filmovi, no što ću, jednostavno su mi oba ova filma bili pomalo iritantni i
nisu to bili filmovi po mom ukusu. Odmah nakon premijere ovog filma na Sundance
film festivalu oko njega se stvorio veliki «hype» i njegov autor, scenaristički
i redateljski debitant Bo Burnham počeo se dizati u nebesa tako da mu se već
sada predviđa nominacija za Oscara ako ne za režiju onda barem za originalni
scenarij. I to me ne bi začudilo jer ovo je upravo jedan od onih filmova koji prolaze
jer je ova humorna drama gorkoslatka priča o nesigurnoj 13-godišnjakinji Kayli
(Elsie Fisher), koja upravo završava osmi razred.
Kayla je
silno nesigurna i sramežljiva djevojčica koja se pred svima pretvara da je puna
samopouzdanja, čak ima i svoj youtube kanal na kojem dijelu savjete vršnjacima
i glumata nekakvu influencericu iako je praktički nitko i ne prati. No, čim
izađe iz sigurnosti svog doma vidimo da je ona sasvim suprotna osoba od one
koja se lažno predstavlja u svojim video blogovima. Nema ona baš prijatelja i
nema razvijene društvene vještine, no zato je, baš kao i cijela njena
generacija, cijelo vrijeme na mobitelu i društvenim mrežama. Možda je jedan od
razloga zašto mi je ovaj film bio pomalo i iritantan jer mi je ta mlada generacija
današnjih klinaca potpuno neshvatljiva i jednostavno ne mogu shvatiti da se praktički samo u
jednoj generaciji toliko promijenilo. Posve je jasno da svaka generacija nose
svoje i da je one koji su odrastali prije dvadesetak godina nemoguće
uspoređivati s onima koji su odrastali još 20 godina prije ili danas, ali ponekad
se stvarno zapitam kako će izgledati kad ovi današnji klinci koji više žive u
nekakvom virtualnom svijetu Instagrama, Tweetera ili kako se sve te govnarije
više ne zovu, jednog dana odrastu i postanu odrasli bez
ikakvih socijalnih i komunikacijskih vještina. Ne znam, možda sam stvarno
omatorio, ali kad vidim te današnje klince koji gotovo uopće i ne igraju
nogomet po igralištima koja zjape prazna, već samo mažu PES ili Fifu, klince
koji se ne znaju popeti na drvo, klince koji misle da je krava ljubičaste boje,
klince koji se po ulici sudaraju jedni o druge jer ne ispuštaju mobitele iz
ruku, onda se malo smrznem i zapitam kuda ide ovaj svijet. Obično se kaže da na
mladima svijet ostaje, no priznajem da se pomalo i plašim kakav će to biti
svijet kad ga ova friška instagram generacija mladih kojoj je glavna zanimacija
slikanje s onim filterima da imaju zečji nos i uši preuzme od nas koji smo poneki
put i pali s trešnje ili kruške na glavu.
Baš zbog toga
i ovaj mi se film nije mogao svidjeti i zapravo jedini lik s kojim sam se
donekle mogao povezati bio je Kaylin otac (Josh Hamilton), koji također nikako
ne može izaći na kraj sa svojom kćeri koja ulazi u pubertet i koji nikako ne
može shvatiti svijet u kojem ona živi. Iako mi se film, da ponovim po tisućiti
put, i nije posebno svidio, mora se priznati da je «Osmi razred» možda i prvi
film koji sam gledao a da se na ovako realističan način bavi tom generacijom
koja je valjda otkako je progledala na društvenim mrežama i kod koje se gubi
granica stvarnog prijateljstva i prijateljstva na društvenim mrežama. Koliko te
društvene mreže zapravo samo stvaraju iluzije i iskrivljuju svijet jer kad
netko ima 500 ili 5000 prijatelja na Facebooku, znači li to što uopće? Zato mi
je ovaj film djelovao i pomalo zastrašujuće i nisam se baš ugodno osjećao
gledajući ga jer bilo je stvarno šokantno vidjeti kakav je to pritisak na
današnje klince i sa čim se to sve oni moraju nositi uz pubertet koji ionako
može biti dosta problematičan sam po sebi. Vjerujem da će se "Osmi razred" svidjeti mnogima i biti zanimljiv mnogima, posebno onima koji imaju djecu otprilike tih godina, no na mene ipak nije ostavio efekt koji je trebao.
Primjedbe
Objavi komentar