Spuštanje
prvog čovjeka na Mjesec definitivno je jedan od najvažnijih događaja 20.
stoljeća i izravni prijenos skakutanja Neila Armstronga i Buzza Aldrina po
površini zemljinog satelita u nevjerici su u ljeto 1969. godine pratil stotine
milijuna gledatelja diljem svijeta. Iako se posljednjih desetljeća snimilo
mnoštvo filmova o istraživanjima svemira i o svemirskim podvizima (odmah mi na
pamet padaju "The Right Stuff" Philipa Kauffmana iz 1983. godine o
američkim pionirima svemirskog programa ili "Apollo 13" iz 1995.
godine Rona Howarda o ekipi čiji izlet u svemir baš i nije završio
najsretnije), pomalo je nevjerojatno da prvi čovjek koji je koračao po mjesecu
Neil Armstrong do sada nije dobio dostojan biografski film. Da se i ta
"nepravda" ispravi pobrinuo se najmlađi dobitnik Oscara za režiju u
povijesti Damien Chazelle, koji je film "Prvi čovjek" snimio po
scenariju oskarovca Josha Singera (Spotlight, napisao je čovjek i scenarij za
Spielbergov "The Post", a sada se bacio na pisanje scenarija za
biografski film o slavnom skladatelju Leonardu Bernsteinu). On je pak scenarij
za ovaj film napisao po službenoj biografiji Neila Armstronga za koju je
zaslužan akademik i profesor povijesti James Hansen.
U "First
Man" pratimo Armstrongov život od 1961. godine pa do povratka s povijesnog
leta u svemir 1969. godine, a Chazelle je u prvi plan stavio privatni život i
unutrašnje borbe najpoznatijeg astronauta u povijesti, iako daleko od toga da
nema ovdje nema dijelova o aeronautici i svemirskim putovanjima. Itekakvih!
Nakon debitantskog "Whiplasha" (meni i dalje najbolji njegov film),
Chazelle je s "La La Landom" potvrdio da je pravo čudo od djeteta i
čovjek s nevjerojatnim talentom za režiju, ali i s nevjerojatnim znanjem o
filmu i njegovoj povijesti. Tako i u "First Manu" imamo neke
senzacionalne i do sada neviđene kadrove svemirskih putovanja, kojima je
Chazelle potvrdio da spada u samu režisersku kremu današnjice te sam uvjeren da
mu još jedna oskarovska nominacija ni ovaj puta neće izmaknuti. No, svaka čast
tim spektakularnim epskim scenama, ali Chazelleu je u prvom planu ipak bilo
istraživanje Armstronga kao osobe i njega je najviše zanimalo što ga je to
tjeralo da probija granice i tako neustrašivo kroči tamo gdje ljudska noga još
nije zagazila.
Nakon što mu
je glavnu ulogu povjerio i u "La La Landu", Ryan Gosling nastavio je
očito i više nego uspješnu suradnju sa Chazelleom i odglumio je Neila
Armstronga, a još bolji dojam od njega na mene je ostavila sve zaposlenija
britanska glumica Claire Foy u ulozi njegove supruge Janet. Jer svaka čast
svemirskim avanturama, ovdje je ipak obiteljska dinamika Armstrongovih u prvom
planu, a vidimo kako je sve samo ne običan posao koji je Neil imao utjecao na
ovu obitelj. Već na samom startu filma saznajemo da je ova obitelj proživjela
strašnu tragediju od koje se Armstrong nikada nije do kraja oporavio i nakon
koje je postao čovjek koji se počeo potpuno zatvarati u sebe. S druge strane tu
je i Janet, koja je bila zadužena ne samo za odgoj djece, već je imala iznimno
stresan život u kojem je bilo sasvim normalno da je svako malo neki od
astronaut poginuo i svaki dan kad bi joj muž odlazio na posao, ona nije znala
hoće li se s njega vratiti živ. I Armstrongu i svim njegovim kolegama doista se
mora odati počast za nešto što ne znam bih li nazvao ludost ili hrabrost jer u
ovom je filmu sjajno prikazano kako su izgledale te svemirske letjelice iz
60-ih godina i kako je sve to bilo užasno nesigurno. Ti dijelovi u kojima se
prikazuju letovi djeluju toliko klaustrofobično i mučno da čovjek gotovo pa ima
dojam da se sam nalazi u jednoj od tih klimavih i drndavih limenih kutija koje
izgledaju da će se svakog trena razletiti u milijun komadića i raspršiti. Baš
zbog toga, između ostalog jasno, "First Man" je jedan od onih filmova
koji se isplate pogledati u kinu jer bi se na nekom drugom mediju zasigurno
dijelom i izgubio taj dojam.
Veliki plus
ovom filmu je što su ga Singer i Chazelle stavili u odličan vremenski kontekst,
koji je ne prenapadno, ali ipak izvrsno prikazan. Tako vrlo brzo shvaćamo ne samo
koliko je za Amerikance bila važna ta svemirska utrka u kojoj su ih Sovjeti sve
do potkraj 60-ih godine debelo šišali, već i cjelokupno društveno okruženje. Vidimo
da je bilo to jedno silno nestabilno i nemirno vrijeme početka vijetnamskog
rata, društvenih promjena, borbi za ljudska prava u kojima su mnogi zamjerali
američkoj vladi što se toliki novac baca na svemirski program, a toliki broj
ljudi živi u bijedi i silne milijarde koje su se upucale u NASA-u mogle su se
iskoristiti na drugi način.
Primjedbe
Objavi komentar