OVER THE LIMIT (2017,POLJ) - 8/10

"Ti nisi ljudsko biće - ti si ruska gimnastičarka", jedna je od rečenica izgovorenih u ovom dokumentarnom filmu, a rečenica je to koja možda i najbolje oslikava psihofizičku torturu kroz koju prolazi glavna protagonistica filma, mlada ruska ritmička gimnastičarka Margarita Mamun. Nudi ovaj film poljske dokumentaristice Marte Prus snimljen u poljsko - njemačko - finskoj koprodukciji pomalo šokantan uvid u život vrhunskih sportaša i kroz sve što oni moraju proći da bi te vrhunske rezultate i postigli. Svima je valjda posve jasno kako su za svaki vrhunski rezultat nužna strašna odricanja koja su prosječnom "civilu" nezamisliva, no ono kroz što mora prolaziti ova mlada ruska gimnastičarka doista je i više nego jezivo.

Jasno da je djevojka i sama svjesna da ukoliko želi postati olimpijska pobjednica mora trenirati kao luđakinja, no ono što ona proživljava stvarno je nehumano. Ovaj film me prilično fascinirao jer gotovo pa funkcionira kao igrani film i u njemu skoro pa imamo pozitivce i negativce. I dok je mlada Rita, koja je u središnju pažnje, apsolutna junakinja, baš kao i njezina trenerica koja joj je podrška i zaštita, žena za koju sve do trenutka pisanja ovog teksta nisam utvrdio koja je točno njena funkcija i u odnosu na koju Fiennesov Amon Goeth iz "Schindlerove liste" izgleda kao bečki dječačić, jedan je od najstrašnijih negativaca viđenih na filmu. Naknadno sam utvrdio da je riječ o ženi koja se zove Irina Viner - Usmanova, predsjednici ruskog gimnastičarskog saveza i supruzi jednog od najbogatijih Rusa i oligarha Ališera Usmanova. Metode koja ova užasna žena primijenjuje u treninzima mladih sportašica stvarno su strašne i ne bi ih se postidjeli ni čuvari u nacističkim logorima.

Što je najstrašnije od svega, ova mlada gimnastičarka koja se priprema za Olimpijadu u Brazilu 2016. godine, proživljava i privatnu tragediju jer joj otac umire od raka, a ova zla babuskara čak i to koristi kako bi je pokušala "motivirati" za natjecanja. Kako je kamera često fokusirana upravo na lice gimnastičarke tako se vrlo lako može zamijetiti kakve strašne unutarnje borbe ova djevojka prolazi. Vidimo kako joj je svega dosta i kako joj je muka svakodnevnih uvreda, provokacija, psovki i ostalih gadosti s kojima se susreće. Reći će netko da su ove metode kako bi se u junakinji probudio inat i kako bi je se na taj način nagnalo da pruži i iznad svojih mogućnosti, no pitanje je koliko bi ljudi uspjelo izdržati ovu psihičku torturu. Prikazan je ovaj film na brojnim festivalima u Europi i ostatku svijeta pa tako i amsterdamskoj IDFA-i, američkoj Tribeci, a dogurao je i do bjelovarskog DOKUarta, gdje je za 0,02 posto ostao bez nagrade publike i gdje sam ga i sam uspio uhvatiti. Ukoliko negdje naletite na ovaj dokumentarac koji nudi prilično intiman pogled u život ove mlade gimnastičarke, a ujedno je  i tehnički iznimno zanimljiv, toplo preporučujem da ga ne zaobiđete jer konstatacija da je ovaj film "Crni labud" u svijetu dokumentaraca definitivno stoji.

 IMDB LINK